Moj Pariz

U Francusku sam došla potpuno slučajno, prije više od 20 godina. Jednostavno tako mi se zalomilo one zime 93, kad smo pokušavali naći spasa bilo gdje na planeti zemlji. Nepoznati ljudi su nas primili u malom gradu na jugu Francuske, hranili, školovali, oblačili i pomogli da stanemo na svoje noge. Najvažnije, dali su mi šansu…

Nastavi čitanje →

Osam mjeseci

Osam dugih mjeseci mi je trebalo da prestanem : 1. govoriti « kod NAS u Vijetnamu » i « MI u Aziji” 2. traziti stapice u restoranima i kafanama, jer ko je vidio da se kikiriki iz zdjelice jede prstima!? 3. komunicirati polako i isaretom u prodavnici da bi me razumjeli. (« ono, daj jedan.. ne ne, ono.. ») 4. kupovati…

Nastavi čitanje →

Welcome back!

U rano jutro osvanuli smo ja i moja cetiri kofera, dvije putne torbe i slamnati sesiric na pariskom aerodromu. 37 velikih kutija ostale su u Sajgonu sa nadom da ce ih neko jednog dana prebaciti preko 7 mora i sigurno najmanje toliko gora. Docekala me je zima, ona siva i vlazna, i strajk taksista koji…

Nastavi čitanje →

Tri šešira

Vec neko vrijeme nosim ogrlicu sa tri mala vijetnamska sesira. Taj privjesak, ti sesiri, predstavljaju Vijetnam onakav kakvog ga ja dozivljavam. Na prvi pogled krut, ostar, bodljikav, ali opet sav u oblinama, njezno prislonjen na kozu, da cini ti se da je postao dio tebe. Proculo se po Vijetnamu i okolini da bih uskoro trebala…

Nastavi čitanje →

Kako su Shogunu otkinuli glavu – Kyoto

Nekad davno dok sam jos bila mali piljak, na televiziji se prikazivala serija Shogun, gdje je glavnu ulogu igrao Richard Chamberlain. Richard u kimonu je postao moja ljubav te sezone  i nisam mogla docekati iducu epizodu. No iz nekih razloga posljednju epizodu nisam mogla gledati, vjerovatno je bila emitovana prekasno za malu djecu, ili su…

Nastavi čitanje →