Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

31.05.2007.

Olé!...Madrid

Zasto me skulptura toreadora ispred arene u Madridu svaki put rastuzi? Nisam vegeterijanac, nemam clansku kartu kod Brizit Bardo, ne zvim sa 15 kucnih ljubimaca, a od toga 14 oduzetih zlim vlasnicima...

Zasto onda ne volim koridu?

Mozda zato sto je jedino sjecanje iz mog djetinstva vezano za koridu jedan potpuno bezazleni crtani film. Da, radi se o onom biku koji nije zelio da zavrsi u areni i koji je beskrajno volio poljsko cvijece... I zato mi se place kad vidim bika pred arenom; cini mi se da i on ima one tuzne oce iz crtanog filma. I taj tu, sto mi se smije - vidjela bih ja njega da su umjesto broncanog bika postavili Bambija!

30.05.2007.

Na kraju (starog) svijeta - Lisabon

Postoje takva mjesta na kojima covjek pozeli da bude potpuno sam. Moja prijateljica G. svake godine pobjegne sama sedam dana u najdivljije zabiti Pirineja; spava u satoru, prica sa pticama, druzi se iskljucivo sa vukovima... Ja sam ipak dijete sa asfalta, tako da je to MOJE mjesto malo manje divlje. Prvi put kad sam posjetila Lisabon, pozeljela sam da budem sama, nevidljiva, ja i taj grad, koji mi se ucinio kao zivo bice, sa citavom paletom emocija, razdragan, melanholican, strog, nasmijan.... Od tad sam se svaki iduci put "iskradala" i na vrhovima prstiju sama bjezala u Lisabon.

Svi kazu da su Portugalci jako prijatan i gostoprimljiv narod. U to sam potpuno ubjedjenja, poznajem par "primjeraka" van Lisabona i van granica koji su istinski dragi ljudi, ali mi je potpuno nemoguce govoriti o stanovnicima Lisabona, sta vise o ljudima u Lisabonu. Sve ih zasjenjava Grad. Grad koji lici na seosku mladu, sa svojim jarkim bojama, zgradama pokrivenim keramickim plocicama, vesu koji se susi sa jedne na drugu stranu ulice, mirisima przene ribe i susenog bakalara. Bilo gdje drugdje u svijetu sve to bi bio kic, javasluk i primitivizam, samo u Lisabonu to je istinska ljepota.

I tako se popnem onim ludim drvenim tranvajem, za koji samo ocekujes da ce ispustiti dusu u jednoj od strmih uskih ulica, gore sve do rusevina tvrdjave. Sjednem i gledam, rijeku, usce, luku, krovove grada... I bog zna sta jos gledam, sve dok sunce ne zadje i natjera me da se povucem iz svog kamenog gnijezda. Gledam mjesto odakle su prije par stotina godina odvazni moreplovci kretali u potragu za novim svijetom i nije mi jasno zasto su tezili za novim horizontima, kad su imali priliku da zive sa gradom koji je ziv i svaki dan otkriva neko svoje novo lice.

24.05.2007.

malo slatko, ljigavo... - Buenos Aires

- Vidi ga kako je sladak!

- Ko? On, ovo ljigavo?

- Ne moze biti ljigav kad zivi evo u samo centru Buenos Airesa. Ovo je urbani gmizavac! Vidis ga kako je napredan.

Pitam se samo da li bi koncept "slatkog urbanog gmizavca" prezivio da se ovaj mali (a ima ga masala!) slucajno nasao recimo u parku pred Ekonomijom...

 

23.05.2007.

Ne vjeruj hajvanu, pa makar ti bio i najblizi rodjak

Dzungla, toplota, vlaga, ostrvo juzo od Tajlanda, par turista dosli da se uslikaju pred vodopadima pa lete nazad u svoja klimatizovana auta, autobuse i ostala, u datom trenutku, luksuzna prevozna sretstva.
Ma koji nas je vrag tjerao da dodjemo na divlje, auto-stopom, do ovog mjesta; sad nam je ili ici nazad pjeske ili cekati da nam se neko smiluje ukoliko nas prije toga do kosti ne pojedu komarci... Zasto fino nismo uzeli, ko sav civilizovan svijet, vodica, sacekali da se skupi grupa i s pjesmo dosli u nekom od ovih malih kombija koji nas sad zaobilaze u sirokom luku.
Na standu kraj vodopada, decko prodaje hladnu kolu 
- Imal' sta drugo?
- Ima Kola Lajt
- A voda?
- Sta ce ti voda u flasi kraj ovolikog vodopada
- Jah vala, daj tu kolu...
I nogu pred nogu, idemo polako prema plazi, koja je tu samo par kilometara iza... Sa obe strane nas prate citave prodice majmuna, mama majmun, tata majmun, strina, deda i amidzinca majmuni paze na malu majmuncad. Da mi roj komaraca ne zuji oko glave mozda bih i uzivala, slikala, upoznala se sa tim majmunskim porodicama.  Priznajem nisam bila ljubazna – sto je jedan od domacina majmuna primjetio i stao ispred mene. Pruza ruku, gleda me u oci, pa zgrabi onu moju dragocijenu flasu Kole. Kontam, veca sam od njega tri puta, ne moze mi je nikako oteti. Vucem ja, vuce on – ne popusta ni jedno. On se vec ne moze obrukati pred tolikim majmunicama,  a meni tecnost treba ako hocu da dodjem polu-ziva do civilizacije... E sad jesam veca od majmuna, ali majmun ima zube, one grozne, prljave, sigurno pune bubica i baja... BLJAK. I tako mu ja pustim Kolu, mislim sad cu ja tebe uhvatiti na trehu. Iz dzepa vadim moj posljednji keks, vabim ga i mislim cim on za keks, ja cu uzeti kolu pa bjezat koliko me noge nose... A bio je to neki stari, prefrigani majmun,... ne samo da mi je uzeo keks, vec ga je meracio na moje oci sjedeci na MOJOJ Koli.
Rezultat: Majmun – JA : 2 -0

22.05.2007.

Pijance i budale cuvaju andjeli - Azija

Koliko puta smo svi vidjeli pijanog covjeka kako padne niz stepenice ili se prostre svom duzinom po cesti. Tamo gdje bi trijezan covjek polomio pola kostiju, on se samo digne sa onim smijehom kakav samo alkohol moze da podari.
U sred jedne azijske metropole, jedna od mnogobrojnih diskoteka, tresti muzika, ima za sve ukuse. Neka Lepa Brena iz Sangaja uzdrma i zatalasa sve sto moze stajati na nogama, poslije se parovi stvore i zaljubljeno lelujaju uz ritam neke tuzne indijske  ljubavne pjesme... Tu i tamo se moze vidjeti po koji "stranac" cija plava kosa i veliki nos strse u gomili; njima je vjerovatno bila namjenjena Shakira...
I u sred te ljepljive gomile, vriske, i glasa DJ-a, koji kako mi se zakleo jedan prijatelj, govori na engleskom - stoji ON. Zalutali andjeo, koji je zvuke bozanske harpe zamijenio metalnim zvucima. Stoji, sagnute glave i bdije nad desetinama boca alkohola. Cuva svoje pijanice, kad se vec sami ne znaju cuvati...
 
21.05.2007.

Oci boje okeana... Urugvaj

... i njegov pogled zaluta i izgubi se u njenim ocima boje tamnih okeanskih dubina... (nakon ove recenice citaoci nekog od hiljade ljubavnih romana bi trebali da dozive svu toplinu ljubavi koju on, recimo Rodrigo osjeti za nju, nazovimo je Konsuelo)

Ne trazeci i ja nadjoh okean boje mojih ociju (one smedjo-zelene, nedefinisane) na obali Urugvaja. Ne znam zasto ali ta komparacija nije nikoga bacila u trans ili inspirisala neku dugu ljubavnu zalopojku.

 Razlog je vjerovatno prilicno prozaican, rijeka koja dijeli (ili spaja) Urugvaj od Argentine, nosi u sebi stotine tona mulja iz ravnica koje nemilice prevrce i obradjuje citava mala vojska masina i jos daljih planina koje skrivaju rudnike napustene prije vise od stotinu godina, i ulivajuci se u okenan dajem mu tu svijetlo smedju nijansu. I tako u nedogled. Ljudi su se vjerovatno navikli ili nisu nikad ni znali da smedja boja bas ne prilici okeanu...

Mali grad, Kolonija, cije je kamene ulicice i sarene kuce neko pametan zastitio svim pisanim i nepisanim zakonima, zivi svojim primorsikim ritmom. U luci ribari i porodice sjede na svojim brodicama, pale se rostilji, dovikuju se komsije, zene na pumpi peru tanjire i sve odise mirom i skladom. Malo dalje proteze se plaza od sitnog bijelo pijeska. Mjesec je januar, toplo juzno ljeto i sva lokalna mladez se skupila bas tu. Po koji momak, onaj koji kao drzi do sebe, sjedi na motoru i mrko gleda na one, jos nezrele, koji trce za loptom i valjaju se po pijesku. Djeca se kupaju, da, bas kupaju. Kazu da je voda cista, bez hemikalija, eto samo joj bog dao da bude smedja. Voda cista ko oko, ovo moje sucmurasto...

I tako sjedim sa njima, pricamo, ja malo, bjeze mi rijeci na mom krnjem spanjolskom, a oni svi u glas. Vjetar, pjesak, sunce i miris okeana - sve je tu, tako da polako zaboravljam da je bog stvorio more da bude plavo kao nebo, a ne smedje kao zemlja.

 

 

20.05.2007.

Turisticki vodic...jah...

Ruksak od 20 kila na ledjima, stare farmerice, ofucane, izlizane i samim tim neizostavne, majica sa prigodnim natpisom, na pr. "Smrt kravama" ili "Che Guerara je zakon" i polijecemo. (E sad, da budem iskrena ima i verzija B, sa kompom pod rukom, crnim ustirkanim kostimom, podocnjacima do koljena, letovima i budjenjima u anonimnim hotelskim sobama, ali tu verziju cemo malo zaboraviti)

Covjek putuje da upozna, vidi, cuje, osjeti kako je to, tamo, negdje drugo. Neki putuju da pobjegnu od samih sebe, drugi da se pronadju. Neko vec skuplja pecate u pasosu i salje tople pozdrave na cvijetim raglednicama onima koji su ostali kuci. Ja putujem vjerovatno pomalo iz svih gore navedenih razloga, a i zato sto je to postao moj nacin zivota. Nemam auta, kuce na tri sprata, bazena ni TV ekrana od 2 metra kao normala zena iz dijaspore  ;-) samo zato sto mi neki djavo, sejtan ili vrag ne da mira i tjera me tamo negdje gdje cestitom insanu nije mjesto.

Ovdje cu pokusati prenijeti neke detalje, slike, emocije iz zemlja, gradova, polja, planina, ostrva na ovoj nasoj planeti. I to bez ikakvog reda, hornoloskog ili geografskog, bez objasnjenja kako naci smjestaj u Riju ili Meksiku, bez obaveznog istorisko-turistickog pasosa "ovaj dvorac je izgradjen....". Za sve to ima puno boljih izvora, Lonliplanet i ostali Rutari.

Ovdje cu biti jako samoziva: JA, na odredjenom mjestu u oderedjeno vrijeme...

 

 

 

18.05.2007.

Za pocetak

"Avec les mots on ne se méfie jamais suffisamment."

(Sa rijecima nikada nismo dovoljno oprezini)
Louis-Ferdinand Céline  - Voyage au bout de la nuit

Good morning Vietnam
<< 05/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
233241

Powered by Blogger.ba