Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

30.06.2007.

Andi - ljeto

Znam da sam obecala da necu neko vrijeme tusiti posteni svijet sa Juznom Amerikom... znam... Ali gledam ovu kisu koja vec dva mjeseca ne prestaje i pomislim kako je prije par mijeseci bilo lijepo "setati" po Andima. Nisam mogla da odolim da ne poslavim samo par slicica...

30.06.2007.

Svjetla Marakesa - Maroko

Moj prvi susret sa Marokom se desio u Kazablanci. Ne znam da li sam bila zanesena istoimenim filmom ili sam ocekivala barem malo orijentalne atmosfere, ali dozivjela sam potpuno razocarenje. Grad je izgledao evropski, siroke ulice, uzurbanost kao u bilo kojem drugom zapadnjackom gradu, klasicna arhitekture... Kako sam jos tu "ostavila" pasos, novcanik i sve druge neophodne sitnice bez kojih se covjek osjeca izgubljeno, i na jedivite jade izasla iz zemlje, rekla sam "e, ne bude Lys vise isla u Maroko". (Moji mili prijatelji su na to dodali da i ne nema potrebe da vise idem, jer su mi  tamo vec nasli zamjenu i jedna druga Lys se seta sa mojim bivsim dokumentima i identitetom)

Dvije godine kasnije, igrom prilika sam se ponovo nasla u Maroku, ovaj put u Marakesu, gradu na jugu, udaljenom od mora, za koji su mi se zakleli da nema veze sa Kazablankom.

Nisu me slagali: grad nikao medju crvenkastim padinama, suh, vreo, ziv. Visoki minaret, nasivan i cetvrtas, cudan nama naviknutim na tanka krhke minarete, dominiran grad. Veliki trg vrvi od svijeta; na desetinama tezgi improvizovani gastronomi nude meso sa rostilja, corbe, kus kus. Ljudi sjede za dugackim stolovima, jedu, teferica. Covjek se izgubi u labirintu ulicica u suku, gdje se turisti cjenkaju oko zutih babus papuca i vezene odjece. U jednom "muzeju" cilima, mene kao najmladju zapada cast da vezem cvorice na tkalu za cilime. Dok su moji prstici uspjeli kako tako da zavezu jedan, jedini cvor, moja trenutna "koligica" je zavrsila citav red...

Izlazim i mislim da se danas jos ruho mora sivati,vesti i tkati, trebalo bi mi deset zivota da ga spremim...

29.06.2007.

Moje drvo - Ostrvo St Louis (Pariz)

U rane nedeljne sate iskradem se na vrhovima prstiju i sjednem u svoju kafanu kraj Sene. Pariz jos spava, tek se pokoji Japanac sunja na susjednom ostrvu i slika  Notre Dame prije nego sto horde navale sa svih strana - pa ne moze se biti u Parizu  a nemati sliku ispred "Esmeraldine" crkve (drugi najslikaniji spomenik poslije Ajfelovog tornja)

Ja uzivam u miru, ispred mene dupli espreso i nedeljni Liberation, moja zamjena za dzezvu kahve i Oslobodjenje. Cekam da se sunce jos malo razbudi i onda se polako spustam niz stepenice do same obale Sene, na svoju klupu, koja je nikla bas tu pod MOJIM drvetom. Vadim knjigu iz torbe, sjedam na vec procitane novine i vise nista osim mog drveta i komadica Sene ne postoji. Hiljade ljudi pocinju da se pojavljuju oko ostrva, odnekud dolaze ulicni sviraci, zongleri, desetine razlicitih jezika odzvanja oko mene, ali oni su svi jako daleko...

U podne napustam svoj "vrt" i izgubim se u masi.

PS Zli jezici kazu da me na St Louis zapravo privlaci sladoled Bertillon koji se prodaje na svakom uglu ostrva... Zli, zli jezici...

 

 

 

27.06.2007.

Che Guevara - Alta Gracia (Argentina)

- ... i u tom gradicu je drug Che Guevara proveo djetinstvo, ima i njegova porodicna kuca pretvorena u muzej.

- I gdje to tacno dodje?

- Tu odmah malo gore pa u sredini, dva sata autobusom od Kordobe, a to ti je 10 sati od Buenos Airesa, a nama treba 18 sati do BA..

- Ti si stvarno mahnita, a i ja s tobom cim te pratim, ali hajmo.

Evo izdrzala sam! Sve sam se udarala po prstima i govorila sebi, hajde jos malo, jos jedan post... ne moras sve u zivotu pocinjati sa Che-om. I nisam vise mogla, ali obecavam da poslije ove slike djecacica, prerano palog druga Guevare prelazim na drugi kontinent.

I dosli smo do Alta Gracije, i ja sam u "transu" prolazila kroz njegovu kucu, okretala glavu da ne vidim neke slike: onu poznatu na samrtnoj postelji, gdje su mu fasititicke svinje izkasapile tijelo tamo negdje u Boliviji, a moram priznat ni one na kojima je sa svojim zenama (1. i 2.). Sta ces, malo zenske ljubomore, a malo i nerazumjevanja kako je jedna takav simbol mogao ozeniti takve blago receno nelijepe zene. (opet zenska ljubomora... stidim se... )

Smrt fasizmu, sloboda narodima!

27.06.2007.

Iguazu (2 dio)

Morala sam dati casnu rijec mojoj mami da se necu naginjati preko ograde, necu pokusavati da se krisom izvucem iz broda i necu zamisljati kako bi bilo lijepo malo se "bucnuti" ispod ovih vodopada...

Sve sam to lijepo stavila napismeno, zapecatila tako da sad imam pravo postaviti citavu galeriju svojih slicica sa Iguazu-a!

26.06.2007.

Voda, voda... Vodopadi Iguazu (Argentina - Brazil)

Kad bih trebala izabrati samo jednu sliku, jedan pejzaz, jedan trenutak, to bi vjerovatno bilo ovdje: Iguazu. Nekih 1000 km sjeverno od Buenos Aires, na tromedju Brazila, Paragvaja i Argentine, kao da se bog bas tu odlucio da otvori njedra zemlje i dopusti joj da u svoju urobu povuce sve, rijeku, biljke, ... ljude. Prvi Evropnjani koji su se kroz gustu prasumu probili do Iguazua su vjerovali da su dosli na kraj svijeta. Vjerovatno su na dusi nosili mnoge crne grijehe cim su najveci vodopad nazvali  Djavoljim grlom. Mogu samo nagadjati kako su im se ucinile te desetine vodopada, huk vode, virovi, zivotnje koeje vrebaju i u vodi i na zemlji u nekom tamo 16. vijeku...

Moj elemet je voda (i tu se ne slazem sa svojim horoskopom koji se uporno stavlja medju vatrene zivotinje), tako da se meni Iguazu ucinio prvenstveno privljacnim. Zeljela sam se samo provuci pored stijena, drveca i zaroniti u ledenu vodu, osjetiti tu divlju snagu oko sebe... No knjiga koja sve zna (citaj: vodic Le Routard) me vraca u stvarnost, nabrajajuci tone vode koje padaju svake sekunde, zrtve koje su se utopile, desetine metara visine, i tako mi pokvari cef.

Kujem tajni plan da se u nekom gvozdenom skafanderu spustim u Djavolovo Grlo tek tako da vidim sta se nalazi iza kraja svijeta....

 

24.06.2007.

Moj jug Francuske

Kad se spomene jug Francuske, svima pred ocima zaigraju slike Azurne obale, potez Nica - Kan - Monako; nekom ce eventualno pasti na pamet polja lavande u Provansi ili eventualno luka u Marseju. Nekih 500 km zapadno u podnoziju Pirineja na pola puta izmedju Mediterana i Okeana se nalazi  "Moj Jug Francuske", onaj pravi autenticini, bez guzve, sa malim usnulim gradovima i izgubljenim selima gdje stariji ljudi jos uvjek "kotrljaju" ono nase RRRRRR.  Kad sam se prije nekih pola zivota igrom slucaja nasla tu, okruzena poljima kukuruza i suncokreta, pozeljela sam samo jedno - pobjeci sto dalje! Dobro nisu to bila ni neka sretna vremena, ali moram priznati da sam svih tih par godnina prizeljkivala samo da se izgubim u nekoj anonimnoj metropoli u labirintu podzemne zeljeznice i da se stopim sa anonimnom masom na vrelom asfaltu.

I eto danas zivim u Gradu, ali ipak ponekad mi se desi da se sa nostalgijom sjetim onih prostranih polja i komsija sto ti masu sa traktora. Odem ponekad kad mi bas dotuzi metro gdje se u prosjeku nagura 25 insana na metrar kvadratni i komsije koje ni nakon ovoliko godina ne poznajem. Vratim se kuci, jer je tu upravo jedna od moje 3 kuce (kuca u smislu dom) i tek sad primjecujem diskretnu ljepotu i autenticnost tog mog juga Francuske.

12.06.2007.

Put vrhova (Argentina - Cile) Andi

Jos malo, jos malo, jos jedna okuka, prevoj i eto nas!

4200 metare nadmorske visine. Vodic nas upozorava da se ne naprezemo jer je kisik rijedak. E, taman sam htjela napraviti koji sklek... ovakva jadna, jedva disem, dusa mi izasla na nos i pitam se koji me ja vrag tjerao da se pentram po ovim vrletima. Nalazimo se na granici izmedju Argentine i Cilea; oko nas sama pustos i krs. Oko tih nekoliko kvadratnih kilometara golog kamena, za koji su se ove dvije zemlje godinama prepirale, cak se i neki oruzani sukobi spominju... Na vrh mi jezika da pitam zato bi se iko normalan otimao oko ovih brda, pa makar to bila i najljepsa pustahija pastelnih boja koju sam ikad vidjela. No, ubrzo se sjetim da i ja poticem sa brdovitog Balkana gdje se za svaki kamencic, vlas trave u zednjih 500 godina vodili krvavi ratovi, pa mudro usutim.

Sve u svemu, izgleda da se pojavio neko pametan pocetkom 20. vijeka, i natjerao one birokrate koji nikad nisi Anda ni vidjeli, a kamoli se peli po njegovim gudurama, da potpisu primirje - i to odlucili da to obiljeze spomenikom. Izgradise kip Krista Milostivog, ko biva sin boziji i treba nebu pod oblake u tu nedodjiju, potrudise se, izlise kip od 7 metara i tezak par tona i dovukose ga bas tu. Pitam kako su ga donijeli? Fino, vozom dokle je voz isao, a ona na magarcima. Siroti magarci... ni krivi ni duzni, a na nijova ledja palo da donesu mir izmedju dvije drzave... E jadni magarci, oni uvjek nastradaju za tudje gluposti...

(Post posvecen knjizi "Mazge" - lektiri iz mojih skolskih dana)

 

01.06.2007.

More - bilo gdje

Evo gledam kroz prozor ovo parisko sivilo, novembarske kise, raspolozelje koje je palo do carapa (slobodan prevod fr. poslovice "moral dans les chaussettes").Boze, kako ovaj grad (svjetlosti!) moze ponekad biti sumoran...

Evo ako zatvorim oci i jaaaaako se koncentrisem mogu zamisliti da se nalazim na obali nekog, bilo kojeg, mora... Evo cujem ga, osjetim ga.... mmm...

Good morning Vietnam
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
217497

Powered by Blogger.ba