Evo gledam kroz prozor ovo parisko sivilo, novembarske kise, raspolozelje koje je palo do carapa (slobodan prevod fr. poslovice "moral dans les chaussettes").Boze, kako ovaj grad (svjetlosti!) moze ponekad biti sumoran...

Evo ako zatvorim oci i jaaaaako se koncentrisem mogu zamisliti da se nalazim na obali nekog, bilo kojeg, mora... Evo cujem ga, osjetim ga.... mmm...