Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

19.07.2007.

Polja rize - Lagkawi (Malezija)

Ostrvo na zapadnoj obali Malezije nedaleko od Tajlanda, Langkawi, je klasican primjer kako od prirodnog raja napraviti raj za horde turista. Duz obale stoje postrojeni hoteli jarkih boja, mjesavina neoklasicnog, rokoko i viktorijanskog stila i sve se takmice ko ce veci bazen, a ko veci tobogan...
Mi smo nasli neke zavucene sarene bungalove, koji su i vise nego prihvatljivi ako te ne sokira da se voda u kupatilu odljeva vani kroz rupu u zidu je cijevi nisu predvidjenje, ventilator pravi vise buke nego avion pri polijetanju, a krevet je vec dugo vremena u vlasnistvu jedne slozne porodice kukaca... (dajem adresu po potrebi, mi smo istinski uzivali)
E sad, lokalnom taksisti je trebano malo vise vremena da shvati da: - ne, mi necemo hotel sa pogledom na bazen, ni da posjetimo veliki zoloski vrt ili jos veci akvarijum, a pogotovo me ne interesuje shopping!
- Ja hocu da vidim ljude, polja, zivotinje koje me ne gledaju iza resetaka, onaj drugi lagkavi kojeg kriju iza uredno osisanih zivih ograda i reklamnih tabli...
Nisam se razocarala... kad se covjeke zavuce u unutrasnjost ostrva, u njegov najmeksi trbuh, otkriva polja rize neopisive zelene boje, ljude koji rade svoj posao kao sto se to radi vec vjekovima... Ni jedan foto aparat na svijetu to ne moze prikazati, ja sam eto pokusala...
14.07.2007.

Vodopadi Iguazu (Argentina - Brazil) - nebeske slike

Kad sam bila na vodopadima Iguazu, rekla sam odlucno NE gospodi koji su mi nudili da za saku dolara vidim to cudo prirode iz  helikoptera. Prvo za tu saku dolara mozes obici pola Argentine, a kako u zednje vrijeme postajem svjesna da cemo ovo planeticu unistiti dok si rekao keks, odbijam da se ponasam kao americki turista, zagadjujem ovo malo prasume sto je ostalo i rastjerujem zasticene vrste ptica. Sa ponosom sa potpisala peticiju kojom Argentinci hoce de zabrane turisticke letove helikopterom susjednim Brazilcima .

E, sad po povratku, utusila sam sav posteni svijet Argentinom i nagovorila kolegicu da umjesto na tropska ostrva ode tamo na bracno putovanje.  Ubjedila sam je da nije vazno sto je sad tamo zima, 5 stepeni u Buenos Airesu jer je bar na Iguazu uvjek lijepo.

Ona se manje fura na ekologiju a kako je to bracno putovanje, istresla se kesa i vozalo se helikopterom. Ja sam u znak zahvale dobila ovih par slika, da vidim ono sto je nama obicnim smrtnicima nevidljivo.

 Reminder : moj zemaljski Iguazu ovdje

 

 

13.07.2007.

Odajem pocast!

Danas je prvi dan u zadnjih milion godina, da u Parizu ne pada kisa. Ciko sa prognoze je cak rekao da ce popodne biti vise od 20 stepeni!

Koristim ovaj dirljivi momenat da odam pocast svom najboljem prijatelju zadnjih sedmica - mom milom crvenom kisobranu, koji me je na zalost napustio prije par dana i otisao da zivi neki drugi, uzbudljiviji zivot...

No kako je danas i dan ustanka protiv okupatora (svih vrsta), odajem pocast i prerano palom drugu Guevari!

Nek im je vjecna slava!

Slika - Brisel

 

 

 

 

12.07.2007.

Abu Dhabi - bis

Moje prvo iznenadjenje je bilo da je Abu Dhabi ostrvo. Fino se vidi na karti, a i pise crno na bijelo u knjigama. Ostrvo, plaza, sunce - covjek jos nesvjesno doda i koju palmu, kolibu od pruca i kokosov orah u koji je neko fin zaboo slamku...

E sad realnost je malo drugacija, umjesto palmi u nedogled se protezu neboderi, kolibe zamjenjuju shoping centri (nasla sam ipak jednu - u istorijskom centru, ili kako se tu zivjelo prije nekih 50 godina dok nafta i nije bila znacajna stvar) a pored kokosov mlijeka moze se naci i pticije samo ga treba zatraziti.

Grad je mnogo manje uzurban od Dubaija, parkovi i avenije nacrtane najravnijim lenirom, jedino je stanovnistvo saroliko. Svako govori svoj jezik, nabada par rijeci engeskog "yes madam, yes, yes", nosi svoje haljine. Pakistanci u tunikama i bijelim lanenim hlacama, turbani na glavi, onih par domorodaca u sirokim bijelim haljinama, pored njih hodaju diskretni Filipinci, stopili se sa dekorom i bahatni evropljani... Zena je malo, jer vecinu stanovnistva sacinjavaju ubogi imigranti, koji rintaju na zvizdanu za 100 eura mjesecno pa i nemaju mogucnosti da se zene. Lokalne hanume, visoke i tanke, zavijene u crne mantile, marame, velove, i prekrivace, nemilice kupuju sve sto im padne pod ruku. Zapanjujuci kontrast sa polugolim Ruskinjama koje se suncaju na plazi...

Moj najljepsi dozivljaj - riblja pijaca, na kojoj ima sve sto je bog dao da u moru zivi i cistaci ribe koji su tu da ti ne bi ne daj boze kakva kost zapela u grlu.

06.07.2007.

Plava boja tirkizna - Abu Dhabi

Pozeljela sam sunce, toplotu, suh i vreo vjetar pa i onaj sitni zareci pijesak...

Nad Parizom nebo smrca vec treci mjesec. Upravo tako, smrca, ne moze se reci ni da lije ni da slini ni da kise... Vlaga se zavukla u zgrade, odjecu, u ljude sve do srzi kostiju... brrrr...

Ostajem duzna (uredno zapisamo u tefter!) jedan lijepi post o Abu Dabiju, ali danas se lijecim ovom slikom - tirkizno blistavo more i vazduh koji treperi od jare...

Evo mjenjam Le Louvre, Sacré Coeur i dodajem cak i svoju kafanicu nize kuce, sve za samo komadic tovog nestvarnog plavetnila. (postanske troskove snosi primalac)

03.07.2007.

end Aaaaaj vil olvejz lov juuuuu.... San Paolo (Brazil)

- i cim dodjes na aerodrom docekace te tvoj tjelohranitelj koji ce ostati sa tobom tokom citavog boravka...

- Moj sta ili ko ce me cekati na aerodromu???

- Tjelohranitelj. Znas ono otmice, pljacka, predstavnik strane firme, Evropa, otkupnina, ...

- Ma ko ce mene, kukala mu majka, da otme (kometar mog prijatelja, "taj bi se o jadu zabavio") Ja znam da sam svojoj mami najvaznija na svijetu - ali ni moj direktor ni moj (tadasnji) predsjednik drzave ne bi dali ni prebijene pare za mene...

- Ma moramo radi osiguranja...

A aerodromu me je cekao Marco. Razmjenili smo tajnu sifru;  on nesto kao "kondor leti" a ja "das ist Valter" i krecemo. Kosa crna ko ugalj, "fino" zalizana briljantinom, osmjeh u kojem bljesti jedno 64 zuba, Marco mi objesnjava da ne smijem izaci na ulicu bez njega, ne smijem nikome otvarati vrata hotelske sobe, moram ga zvati da me izvede iz kancalarije / restorana i cekati da on provjeri da se nije neka azbaha zavukla pod krevet... Meni se pred ocima vrte slike guzve u pariskom metrou, nacina na koje zaobilazim klosare koji su odlucili da im se najljepse zapiti pred mojim kucnim vratima, kofera koje stalno sama teglim, i obuzme me neka milina, sto se eto vec neko brine za mene... I dodje mi da zapjevam iz petnih zila "And IIIIIIIiiiiiii will always love yoooouuuuuuu... "

No nazalost, niti je Marco Kevin Costner, a bogami ni ja Whitney Houston, tako da me je ta sitaucija zabavljala nepunih 24 sata. Meni je doslo da se malo prosunjam po ulicama, popricama sa finim tetama koje stoje pred radnjama, sjednem na kafu gdje je meni cef.... ALI NEMA. Pokusala sam pobjeci, ali su svi bili u dogovoru sa zubatim Marcom... uhvatili su me na recepciji, prijavio me je cuvar parkinga, portiri su svi bili dousnici, peta kolona!

I tako imam samo ovu sliku, uhvacenu sa mog prozora...

 

01.07.2007.

Ide jedna patka, ide druga patka... - Brisel

Belgijanci su Francuzima, ono sto su nekad Mujo i Suljo bili ostatku bivse nam drzave. Smjesni, ali prvenstveno glupi. "Mi" Francuzi ismijavamo se njihovom naglasku, rijecima koje ne postoje sa ove juzne strane granice, njihovoj ishrani koja je, boze moj, tako nesuptilna, toj njihovoj neogranicenoj ljubavi prema pomfritu dok sva normalan svijet se hrani "foie gras" "magret de canard"  sa karameliziranim jabukama i pije prvoklasni sampanjac od jutra do mraka.... Dobro Belgijanci mozda nemaju tu specijalnu paciju jetru "foie gras" ali zato imaju svoju broncanu skulpturu pataka na periferiji Brisela.

Mislim da je svaki kometar na ovu sliku suvisan, i ako se jos neko pita gdje to nestaju glave pataka, odgovor je DA, upravo tamo gdje mislite...

PS mali bonus jos par zivotinjskih skulpture u Briselu

Sve patke ne lete na jug spomenik psu koji je obiljzio svoju teritoriju Sivonja
Good morning Vietnam
<< 07/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
239817

Powered by Blogger.ba