Vrijeme je valjda da se pocnu osjecati prvi "ujedi" nostalgije...

I tako fino sjednem i napravim listu 10 stvari koje mi nedostaju u  Sajgonu:

1. da svojom rodjenom nogom odem bilo gdje. Ovdje niko osim one najteze fukare ne hoda - doduse kad vidim stanje trotaoara, jasno mi je - jal' ga nema, jal' je izrovan, jal' zatrpan kojekavim namjestajem, kartonima ili po njemu se vozaju motori

2. da subotom uz jutarnju kafu telefoniram i pricam sa Sarajevom (logicno kome je u Sarajevu do kafe u 3 ujutro...

3. kino u kojem se prikazuje nesto osim koreanskih, indijskih i kineskih filmova

4. da zovnem tovar raje na veceru i da ih nutkam da pojedu sve sto sam spremila (jazuk baciti)

5. Setnja navece uz Senu (moze i Miljacka) i obavezna cigareta na mostu Alexandre III (moze i Principov most)

6. knjizara u kojoj se moze ostati satima i izaci sa hrpom knjiga za koje nikad ranije nisam cula

7. Prasak za pecivo - ubila se trazeci NEMA

8. da operem jabuku pod cesmom, a ne iz flasirane vode u kojoj stavljam tabletice za prociscavanje - zato sad jedem   samo ananas

9. da spavam pod velikim pernatim jorganom

10. da ispricam vic i da mu se neko od srca nasmije i razumije bez objasnjavanja (mozda je do mene)

naravno nedostaju mi meni dragi ljudi, ali to se podrazumjeva...

Odoh pojest jedan ananas, oguljen!