Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

31.08.2009.

Miris kise nad Sajgonom

Danas sam 3 puta pokisla ko mis. Dobro znam da je sezona kisa, znam da kad udari pljusak bolje ti se odmah baciti u rijeku Mekong, manje ces se skvasiti, ali ovo je stvarno previse.

Obecali su mi da kisa pada samo jednom dnevno, poplavi sto treba, pretvori ulice u bazene i onda se sve to povuce. Sigurno se jedan crni oblak nameracio na mene i samo vreba kad cu ja napolje - sa ili bez kisobrana, to nista ne mijenja...

Izgleda da to samo meni smeta, oni samo iz nekog dzepa izvuku kabanice, ili nabace sesire, i nastave najnormalije, ko na motoru, ko na biciklu... Meni preostaje da vjezbam indijanske plesove, ako ima kakav PROTIV kise.

 

 

 

 

28.08.2009.

Nasa Mara sad je Sajonara, nasa Mara sad je cho-cho-san

... nije stigla uciti dzudo, ni praviti ikebanu, a haman nije ni zaboravila sve.

Helem, vratih se ja iz Japana, koji gledajuci iz ove moje vijetnamske perspektive djeluje kao druga galaksija, nesto kao povratak iz buducnosti. Trebalo mi je koji dan da se sjetim da hodam po trotoaru, ili ustvari da ima trotoara! Onda cudo nevidjeno auta (ima i auta!!!) staju cim krenes da predjes ulicu. Ja krenula onako po vijetnamski da se igram ganje sa autima, i provlacim izmedju njih, a oni svi stadose! Stanem i ja na sred ulice, ko da ih propustim, a oni nista, stoje i gledaju me. Da me ne povuce buljuk naroda sigurno bi se jos tako gledali... Vozovi dolaze na vrijeme, cisto, precisto, dodje mi da se jos koji put malo umijem prije nego udjem u kakav restoran. Nevjerovatno!

Jedino sto me podsjeti da sam u Aziji, je da malo ko govori koji jezik osim svog maternjeg. Ruku na srce, govore Japanski vrlo tecno. Udjes u radnju, uzmes recimo keks, a on ti se ziv naprica svasta, ona na kasi ti izgleda pozeli sve najljepse i tebi i tvojoj siroj rodbinu, jer jos nesto prica dok ti izlazis iz radnje. Onda su mi objasnili da svi moraju pratiti proceduru i ako u velilkoj knjizi samoposluge pise da ti moraju reci: "hvala vam i pozdravite strinu, tetku, amidzu, dajdzincu..." on ti to mora reci, pa makar bilo ocigledno da ti ne znas beknuti ni rijeci. Recimo u metrou, vozac mora prije polaska sa svake stanice pokazati rukom da ispred njega nema nista, pa onda vozi Mishko. Kontam ja, taman se seta krdo slonova i bikova po sinama u tunelu... ali hajde.

Podjelila sam preko 100 vizit karata U pocetku sam se trudila da to radim na japanski nacin: nakloniti se pod uglom od 90 stepeni, (drzati dovoljno ostojanje da ne bi glavom pukli u glavu sagovornika!) a onda pola minute gledati u njegovu kartu, uglavnom napisanu na japanskom i diviti se. Brzo su me ustakla ledja, pa sam onda samo klanjala glavom - sad me boli vrat, ali barem ih nisam suvise uvrijedila... Muskarci se ne osmjehuju i ne gledaju te u oci, cak i za vrijeme intervjua za posao, jer je to izraz slabosti! Kad pitas koliko su uzeli dana godisnjeg odmora prosle godine, kazu izmedju 50 i 100, trebalo mi je vremena da shvatim da su to nedelje ili u najboljem slucaju i subote.

Na svu srecu vratih se ja u svoj mili Sajgon, doceka me buka, haos, citavo zivotinjsko carstvo na ulicama, a meni pade kamen sa srca, sad se samo ponasam, leprsam i preskacem preko prepreka na cesti.

14.08.2009.

Phở - ili hajmo malo opet o hrani

U Vjetnamu svaki dan pocinje tradicionalnom supom Pho (izgovor kao "feu" - vatra na francuskom), a moze se nastaviti i uzinom u 11, opet Pho, rucak Pho, druga uzina Pho, a za veceru, necete mi vjerovati, Pho! Ako ste jos gladni skuhajte rize i fino je prelijte Pho-om.

Recept je jednostavan, iskuhana kost, mesa raznog malo proprzenog, luka, sosa od ribe (mmm), djumbir, svakakvog travkastog povrca i povrtne trave i naravno rezanci od rize.

Prodaje se na svakoj ulici, ispod kuce svako malo prolaze prodavaci sa kolicima i kazanom Pho-o i dozivaju narod, pa svi izlijecu za zdjelicama. Ima i Pho 24, lanac fast food-ova gdje u svako doba mozete dobiti Pho po zelji.

Jescete ga naravno sa stapicima, a onda kulturno posrkati ono sto se stapicem ne moze uhvatiti.

A sad moram da priznam jednu strasnu istinu, za koju bih ovdje sigurno krivicno odgovarala:
                                                            Ja uposte ne volim Pho!

 Ne svidja mi se miris sosa od ribe, a i meso mi je malo sumnjivo - mozda zato sto ga na pijaci prodaju onako na tezgi po najvecem zvizdanu.

Jos gore, a za to mi sigurno ne gine robija, ilegalo sam unijela 30 kesica Begove i Svatovske corbe (one sa knedlama...)...

E, sad racunam na vas da me ne prijavite, iako sam za Begovu corbu spremna i odlezati koliko treba.

10.08.2009.

Jednog dana cu i ja progovoriti ovaj jezik

Danas sam jako ponosna na sebe, a imam i razloga: uspjela sam da objasnim taksisti da me dovede na destinaciju bez napisane adrese, samo rijecima! Nisam mu se cak ni na klatila nad glavu da mu pokazujem gdje i kako da ide, nego fino gospodski: - samo pravo Hai Ba Trung ulicom, desno na Nguyen Due, treca lijevo poslije i onda stanite na lijevoj strani - sve na vietnamskom. Doduse, neke komentare kao "polako mamlaze ne vozis vrece krompira" i "stani, satra narod, hajvanu " nisam nasla za shodno da prevedem, djeluju mi onako zvucnije u ovoj nasoj balkanskoj verziji.

Za neupucene, koji se jos ne dive mom podvigu, mala lekcija o vietnamskom jeziku:

Rijeci se sve sastoje od jednog sloga, svaki samoglasnik ima 6 tonova,  od kojih  su jedno 1,9 pristupacni mom sluhu. Samo sto logicno akcent mijenja znacenje rijeci...

Slatka rijecica BE znaci: okean, prijesto, nositi u rukama, tele, pogled, sramiti se, prekinuti, mali, bocica alkohola i garant jos nesto. Kako bi bilo jos veselije, neke suglasnike treba "progutati", ili "udahnuti". Izgovor se vjezba sa listom papira na cenat od lica, i ako papir zadrhti, ne valja. Ja nikako da naucim da udahnem T i G, a da ne dobijem stucavicu.  Naravno izgovor je potpuno razlicit na jugu i na sjeveru.

No jedna dobra vjest za buduce aktivne govornike vietnamskog jezika : gramatika je bas onako pravo lagana...

08.08.2009.

Bila ja malo u Evropi

Nako poduzeg vremena provedenog na relaciji sjever-jug Azije, bila ja malo u posjeti svojim kucama. Mjesec dana u naprijed se radovala kao malo djete, kombinovala letove, gradove, zemlje, robinu, prijatelje. Poslagala kockice, zaprtila kofere i krenula...

 I tako jednog lijepog julskog jutra dodjem propisno izguzvana i smorena na Pariski aerodrom - dakle u neku ruku vec na kucnom pragu. 7 ujutru, taksista nesto mrmlja protiv stranaca razlicitih boja i trazi razumjevanje kod mene "prave" francuske gospodjice, ali ja ne dam da mi pokvari dobro raspolozenje. Pariz bljesti pod jutarnjim svjetlom, ulice oprane, vlada ono neko ljetno raspolozenje i svaka zgrada, svaki prozor, saksija je na svom mjestu. Cista ljepota, blazena harmonija i suze u ocima, ne zbog nostalgije, vec eto cisto iz estetskih raloga...

Provela sam tolike godine u Parizu, i opet hodam u transu, dosadjujuci i bogu i svijetu, divim se mostu, kapiji, boji kamene fasade, ko da sam sad iz dzungle izletila. Da me pogresno ne razumijete, nije ovdje dzungla, vec samo haos, vjerovatno uredjen po nekoj meni ne dohvatljivoj logici. Cudim se kako nisam veca od sviju na ulici, i sto me niko ne gleda idem ulicom. Moje odusevljenje malo splasne kad prvu jutranju kafu platim koliko i dobru veceru u Sajgonu i kad me jedna ostrokondza dobro napadne na nekom salteru, ...da tu se niko ne smjeska, ali me bar razumiju bez crteza i mimike.

Sve protice kao na ubrzanom filmu, draga lica, smjeh, jug Francuske sa svojim poljima i malim uspavanim gradovima, Sarajevo sa svojim krivudavim ulicama i poznatim zvukovima, jadranska obala sa ubjedljivo najljepsim morem na kugli zemaljskoj i vec je vrijeme za povratak.

Sarajevo - Sajgon, 30 sati leta, 4 aerodroma (zasto je kafa na aerodromu uvjek tako bljutava?) i dodatna torbica na ramenu, sa 12 kila kljiga, da se nadje. Vratila se u svoju sajgonski kucu, sirom otvorila balkonska vrata i pustila do daske Balasevica, tek toliko da bar na trenutak produzim osjecaj da sam jos medju svojima.

Good morning Vietnam
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
217500

Powered by Blogger.ba