Kamen po kamen, palaca - ili kako se gradi Sajgon
Gledam nekad sa ovog svog balkona, gledam i pokusavam da se bar malo priblizim onon svakodnevnom zivotu Vijetnama. Sto bi se kod nas lijepo reklo mahalam. Ali slabo je to moje mahalanje, mogu samo biti posmatrac, imam sliku, ali mi ton ostaje nedohvatljiv...
Ispod mojih prozora trenutno se grade 3 kuce, proslog mjeseca su srusili i izgradili 2. Buduci vlasnik okupi komsije i rodbinu i zapocene radna akcija. Svaka dva dana, nikne po jedan sprat. Nije tu bas sve pod konac, ali neka, bice lakse srusiti i opet sve na novo... Radni dan pocinje prije vrucina, negdje oko 6 ujutro. Kako mi svakako nema spavanja, sjedim, gledam i razmisljam o arhitekturi i urbanistickom planu Sajgona. Prilicno komplikovan koncep...
Prvo sto nenavikle oci mogu primjetiti je da su kuce izuzetno uske. U prosjeku 3.5 metra sa 10 duzine. Razlog je jednostavan, placa se porez na osnovu sirine kuce prema ulici. Kuce su jedna uz drugu, moguce je imati prozore samo na krajevima, tako da cesto u sobama nema dnevne svjetlosti. To ovdje nije nikakv problem, jer i onako bjeze od sunca; mnogo vise vole neonsko svjetlo... (a vjerovatno ima i to da mahalasi poput mene ne mogu dokuciti kako oni istinski zive)
Kuce se grade za citavu porodicu, za najmanje 3 generacije. Srce domacinstva se nalazi u prizemnoj prostoriji, u koju se ulazi sa ulice. Glavno mjesto zauzima televizor, neko prirucno kuhalo, stolice i fotelja za starijesinu. Predvece se u taj "dnevni" boravak uvezu i motori. Motor je clan porodice, pa izgleda da i on mora prisustvovati vecernjem "prelu". Cak je najnormalnije da i u prodavnicama pored polica i vjesalica, stoji uredno parkiran i gazdin motor.
Na zadnjem spratu je uglavnom velika krovna terasa, vrlo pogodna za odlaganje rezervoara za vodu, plin i nocno tefericenje uz casicu alkohola od rize.
Sajgon se grad danodocno, kucice po radnickim kvartovima poput mog, i grdosije od betona i stakla po centru, i tako polako mijenjaju izgled grada. Sajgon od haoticnog grada polako postaje nimalo manje haoticna metropola.
Malo prije je udario pljusak, onakav kakav samo moze biti ovdje. I dok ja nevoljko kupim ves, i racunam da mi ga valja po treci put oprati, moje komsije su vec navukle ceradu preko nedovrsenih zidova, cuce oslonjeni na pete, pale cigaru i uzivaju u zasluzenom odmoru.