Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

24.10.2009.

Ko me cuva nocas u Sajgonu?

Sinoc se otvorilo nebo, i ono drugo nebo iznad njega, pa i trece, i navalila sva ta sila nebeska, prasti, grmi, vristi i zasipa Sajgon kisom i munjama. Kisna sezona je na izmaku, pa prije nego sto se povuce, mora se pokazati u najstrasnijoj odori. Svi se povukli u najdublji kutak i cekaju da prodje, a meni misli lete i pitam se sta li je sad sa onim ubogim nadnicarima, sto rade po putevima i spavaju po uglovima ulica ispod limenih krovova ogradjeni ceradom i kesama.

U kuci gdje zivim, staje jos 6 porodica, iz 6 razlicitih zemalja, govore 6 jezika i sigurno se u tom trenutku mole na 6 nacina. Na ulazu u kucu stoji oltar sa kipom nasmijanog Bude. U svim kucama je isto, sa malim varijantama, imucniji ce imati pozlaceni kip ili bar Budu od zada, a siromasniji se klanjaju Budi od gipsa. Iznad oltara stoje fotografije predaka, koji zajedno sa Budom cuvaju kucno ognjiste. Nas Buda je sam, jer nasi pradjedovi leze daleko od zemlje vijetnamske, iako ne sumnjam da i oni tako iz daleka bdiju nad nama.

Sinoc od silnog straha, moji se Vijetnamci, djevojke sto spremaju kucu i cuvari, uzvrtili oko kipa. Pale stapice, mrmljaju neke necujne molitve, prinose solju kafe. Jedna djevojka sva blijeda od straha, nosi veliku kesu keksa, a brkati cuvar prinosi limenku piva i pali cigaretu koja ce dogorijeti na stapicu ispred oltara. Tu je i neizostavni svezanj novih novcanica od 200 dongova (1 euro = 25 000 dongova) i buket nacinjen od bijelog luka i cvijeca.

E sad, meni nikako ne ide u glavu zasto mu bas to poklanjaju. Ne vjerujem da je Buda veliki ljubitelj kafe,piva i cigara, novac mu nije znacajan, keks ne spada u njegove poslastice, a kad se zna da budisticki monasi ne jedu nikakav luk, jer dijeluje kao afrodizijak, i bijeli luk se doima suvisno. Oko cetiri ujutro, dok oluja jos bjesni, sinu mi ideja da mu poklanjaju ono sto je njima, a ne Budi najdraze. Pocnem da razmisljam sta bih mu ja trebala snijeti, i na kraju se to svede na teglu domaceg ajvara.

Na svu srecu, osvanu divno suncano jutro, nebeske gazije otisle lumpovati negdje drugdje, a Buda ce jos sacekati prije nego sto proba ajvar po prvi put.

22.10.2009.

Yokosuka, americki Japan ili japanska Amerika

Poslalo me opet u Japan, ali me je ovaj put umjesto carobnog ostrva Hokaida zapao grad Yokosuka juzno od Tokija.


E sad, malo istorije i geopolitike, tek toliko da docaram dekor:
Japanu je, kao porazenom 1945. zabranjeno da vise ikada vodi bilo kakav rat (sto li nekome to ne pade na pamet i za Balkan?) i ukinuta vojska, mornarica i kojekakve oruzane formacije. Onda su dobri i plemeniti Amerikanci dosli da cuvaju Japan da ih ne bi zli Kinezi i podli Sjeverni Korejci umlatili. U medjuvremenu su Japanci osposobili svoje snage samoodbrane, ali to je vec druga prica. Sve u svemu Amerikanci su jos tu i dan danas, njihove baze dobro ukorijenjene svuda po Japanu, sa najvecom na ostrvu Okinawa, a zatim u Yokosuki.


Dakle zamislite grad na obali, gdje vam sa pucine veselo mase americka mornarica i gdje je centar svih zbivanja vojna baza sa nekih 20000 vojnika. Sve je prilagodjeno americkom nacinu zivota; McDo' i ostali Burger kraljevi bljeste obavijeni mirisom przenih krompirica i hamburgera. Barovi i kafane Texas, Oklahoma i kojekakvi Misisipiji, se nadmecu koji ce bolje docarati ambijent americkih nedodjija. Pokoji Irish Pub dodje kao egzotika. Jedino japansko ime kafane na koje sam imala priliku naletjeti je Cunami... pretpostavljam japanski crni humor...


Nocima sam trazila neki japanski Sushi bar, i jedino sam nasla Fast Sushi...


No Amerikanci su ostavili nesto vise od svoje gastronomske vjestine. Godine su ucinile svoje i vec gradom hodaju ljudi mojih godina, djeca "mjesovitih" brakova, pola crnci pola Japanci, mala kosooka djeca kojima se prepoznaju crte oca portorikanaca ili meksikanca... Sjedinjene boje benetona u drzavi koja je ne tako davno zabranjivala pristup bilo kakvim strancima, da im ne bi pomutili njihovu "cistu krv".


Mimo baze, citav grad djeluje kao zivi muzej godina kad je Japana bio daleka buducnost za ostatak svijeta, zarobljen u tim slavnim 80.-im. Opsti dojam je kao kad gledate naucno-fantasticni film snimljen prije specijalnih efekata; nesto zastarilo, ali u isto vrijeme dirljivo, toplo kao plisani medo i naivno kao sto smo bili mi kad smo mislili da ce se za naseg vakta hodati po kojekakvim marsovima ili ce nam barem mali zeleni pokucati jedno jutro na vrata.

05.10.2009.

Pijacni dan u Vijetnamu

Za one hrabre koji se usudjuju svojom nogom krociti preko ulica gdje vozila jure i praste, negdje tu odmah iza gradilista, nalazi se moja pijaca. Skucena u uskoj ulici, koja se suzava pri kraju kao stara carapa, moja pijaca zivi, vrvi i danju i nocu kada oni koji se nikad ne predaju upale sturu svjetlost lampe i osvijetle svoje stolove.
Ne, nemaju svi svoju tezgu, to je privilegija velikih gazda. Vecina zena prodaje svoju robu, voce, povrce i trave na podu, nakamarano na nesto sto je u nekim davnim danima bio carsaf. Tim zenama koje su se od godina, sunca i teskog rada skupile, pa vise lice na patuljke iz neke tuzne bajke, nikad ne vidis lice. Glava im je pokrivena slamnatim sesirom, a usta i nos od prasine im stiti marama neodredjene boje. Samo im se oci nasmiju kad se ja znalacki nadvijem nad njihove glavice bijelog luka. Pogadjamo se pisuci cifre po pijesku i prasini, masemo novcanicama, smijemo se... I nije vazno sto cijena manga ili lubenice nikad nije ista, zavisi od toga kakav im je bio dan, od mog osmjeha, od toga hoce li kisa udariti ili jesu li im se tog jutra korpe prevrnule sa bicikla, pa je voce trebalo spasavati izmedju neumoljivih tockova motora. Zale se da ih bole ledja, glava, ili da im je neko zauzeo mjesto, a ja isto tako isaretom kukam da je vruce. Smiju se, zar moze biti drugacije nego vruce?
Ja setam, skupljam sedmicno povrce u veliku korpu, koja je bas onako pogodna da se u nju malo zaviri i znalacki odmahne glavom, kao ne valja mi ta salata, vidi koliko je kod nje bolja! Dobro, nisam kupila dobru salatu, ali bas kod nje cu uzeti tu bamiju, iako ne znam sta se radi sa svjezom bamijom sirokom ko natekli palac.
Pijaca zivi svojim sopstvenim zivotom. Setaju se case kafe, zdjele supe, koje ce neko samo malo plaknuti u lavoru vode i poslati u drugu turu. Na stokrli starija zena ordinira, pred njom stolicica, gdje se mirno sjedi i ceka da ti ona pregleda kosu, i strpljivo iscupa sijede dlake iz kose. Malo dalje medju gomilama durijana, onog bodljikavog voca, koje nama evropljanima uzasno smrdi, pa makar proveli ovdje 3 zivota, sjede dvije zene i jedna drugoj lakiraju nokte na nogama, neobicno jarkom zelenom bojom. Medju svom tom guzvom, prasinom, gdje po koji stakor eleganto proseta, moje zene se trude da ostanu lijepe, crnih kosa kao ugalj i zelenih noktiju kao polja mlade rize.

Good morning Vietnam
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
217500

Powered by Blogger.ba