Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

19.01.2010.

Massage addicted

Jos kao mala sam voljela da me maze, paze i "kozmeticiraju". Uhvatila bih neku neduznu zrtvu, recimo jednu od mojih milih tetaka i onda bi pocinjao spektakl: masaza ramena, lica, njezno prevlacnje prstiju preko cela... Po pola sata bih lezla mirno sa imaginarnom maskom na licu i poslije bih se satim osjecala jako lijepom.

Po svijetu sam probala razne vrste masaza, koje su se ponekad zavrsavale sa neocekivam poslijedicama:

- masaza stopala u China Town u Kuala Lumpuru, koja je pokrenula isijas

- tajlandska masaza koja ti fino predoci kako se osjeca novogodisnja curka kad je cerupaju

- energetska masaza u Brazilu pred polijetanje aviona, koja je prouzrokovala 12 sati neprestanih grceva (stjuardese me se sigurno jos sjecaju)

- njega koze kamiljim mlijekom u Egiptu, gdje su vjerovatno da me pocaste mlijeko zamijenili kozijim sirom, ne starijim od 6 mjeseci (danima mi je svaka pora izbacivala taj miris)

- struganje koze tozom od kafe i mazanje cokoladom u Bagkoku koje niti jedno tusiranje ne moze isprati.

- redanje casa iz kojih se izvuce zrak po ledjima, koje ti ostave 12 ljubicastih krugova od popucalih kapilara, koji ce u slijedece 3 sedmice promjeniti sve dugine boje

Prestala sam eksperimentisati kad se pod mojim prozorima otvorio mali neugledni salon za masazu. Djevojke koje tu rade vec me dobro poznaju, masu cim me vide da dolazim kuci, i ori se mahala mojim imenom (vjetnamska verzija) cim udjem u salon. Prilagodjavaju masazu meni, ovisno od stresa i zgrcenosti misica, a ja ih pustim da probaju nove metode, ulja i zacine (preporucujem svjez djumbir!). Nakon sat i po izadjem kao da sam pod dejstvom morfina, lebdim, i gledam na svjet kroz ruzicaste naocale.

Ali, avaj, djavo me naveo da prije par dana isprobam novi salon u Sajgonu gdje je "specijalitet" masaza koljenima. Smotali su me kao sajlu, presavili pod svim mogucim uglovima i onda dobro izmlatili koljenima.

Kazu da se poslije covjek osjeca bolje. Ja jos cekam da me prestane boljeti svaka koscica, i jedino sam sigurna da se tad nikako ne mogu osjecati gore nego sad.

16.01.2010.

Onaj drugi Vijetnam

Velika prostorija sva od izrezbarenog tamog drveta, teski namjestaj ukrasen sedefom, na svakom stolu hrpa papira - formulari za zaposlenje, i u sredini stojim ja u "poslovnoj uniformi", striktnom kostimu, cvrsto stegute pundje, visokim potpeticama i profesionalnim osmjehom na kojem bi mi zavidjele i najljubaznije stjuardese. Moje zvanje, boja koze i  firma koju predstavljam, cine da se nalazim daleko od mase koja se gomila pred vratima i ceka kad cemo poceti. Njima vjerovatno izgledam nedodirljivo i egzoticno kao da sam dosla sa druge planete, a ja se na trenutke pitam sta ja tu upravo radim i odakle meni pravo da tu ista odlucujem.

Scena se dogadja u centralnom Vijetnamu, u mjestascu izgubljenom u pustahiji izmedju dva grada, gdje smo par dana ranije objavili da zaposljavamo 150 radnika sa i bez kvalifikacija. Vani vec dva dana neprestano pada kisa i potpunjuje sablasnu atmosferu..., prazne zgrade, psi lutalice i ta nepregledna masa ljudi...

Vrata se otvaraju i moje dvije asistentice, koje su za ovu priliku dosle iz Sajgona, upucuju kandidate prema stolovima. Vecina se jedva usudjuje uci, ostvaljaju kabanice i sesire pored praga, izuvaju papuce, pa tako bosi, pognute glave sjedaju na rub stolice i blijedo gledaju u formular, koji im sad valja ispuniti. Napisu ime, prezime i onda nijemo mole za pomoc.

- Za koje radno mjesto se kadniduju? Bilo sta, hoce da rade. 

- Gdje ste prije radili? Kod kuce, u polju, pomagali kad ih se zovne, ribarili uz obalu, radilo se uvjek, ali se to ne ulazi u tabele formulara, koji ostaje prazan.

- Koliku platu ocekujete? Milion! To im se doima onako mocno... (65 dolara...)

Meni dah zastaje kad vidim godine rodjenja. Sitne srednovjecne zene, koje je zivot pregazio, su u realnosti maldje od mene. Mnogi zive u kucercima bespravno izgradjenim uz put, odakle ih celnici vec godinama pokusavaju istjerati - tako da i linija "adresa" ostaje prazna. Poneki prilazu papir na kojem crveni pecat dokazuje da su prosli neki kurs.

Poslije prolaze pojedinacno na razgovor od 5 minuta sa asistenticama. Djevojke iz Sajgona ne razumiju njihov naglasak. Drugi priskacu u pomoc i brzo nastaje galama kao na ribljoj pijaci, no dovoljno je da podignem glavu i svi zasute... Tisina i osjecaj gorcine.

Navece razvrstavamo  papire u gomile: da, ne, mozda, no sad su to vec samo papiri, brojevi, nema vise lica, sad je lakse...

Ja razmisljam o smislu mog posla, smislu svih sati provedenih u pripremanju strateskih nacrta, kilometara tabela i brojeva, novih nacina obuke, vizije ljudskih resursa 21. vjeka... Kojeg 21. vjeka? Ovo sto ja vidim i dozivim u zabacenim kutovima zemlje bio pogodan dekor za Zoline ili Dikensove romane. To je druga strana mog Vijetnama.

14.01.2010.

Na mutnim vodama Mekonga

Kad mi dobro nasekiraju i izbace iz sandala, a  za "lijek" - pravu cokoladu - treba sjesti u avion pa ici najmanje do Singapura, dodje mi da se rasplacem kao sezona tropskih kisa i prijetim da cu se iz ovih stopa baciti u Mekong. Bas onako lijepo zvuci, "baciti se u Mekong", puno otmenije nego "skociti u Miljacku", iako su po bolji prilicno slicni.

Od izvora u podnoziju Himalaja, do juga Vijetanama gdje se baca u Kinesko juzno more, Mekong protice kroz Kinu, Laos, Tajland i Kambodzu i prehranjuje milione ljudi. Deltu Mekonga je najbolje posmatrati iz aviona, sve te krake zlatne vode pomalo izgubljene medju beskonacnim poljima rize, jer se iz blizine ne naslucuje njegova snaga ni velicina.

Nakon sto su mi slike rijeke posmatrane sa nekih 3000 metara ostale dobro urezane u pamcenje, odlucila sam da je malo bolje pogledam iz bliza. Dva sata voznje od Saigona, nalazi se gradic - luka My Tho odakle se ukrcava na motorni brodic i putovanje pocinje...

Presrecemo ribarske brodice, brodove koje izvlace pijesak i krhke camce koji se tesko probijaju pretovareni kokosom. Sa obe strane rijeke naziru se ribarska sela, plantaze rize i kokosove palme. Strpljivo, polako svako je prisvoijo komadic rijeke, iskopao kanal za navodnjavanje ili jednostavno prilaz rijeci, svoj Mekongic... Odlucujem iznajmiti jedan camac na vesla, jednini nacin da se zavucem u rukavce i provucem izmedju crnog korijenja vodenih palmi. Veseli veslaci, jedan naprijed, jedan pozadi, vise guraju camac, odupiru se od korijenje nego sto veslaju. Ja uzivam u tom tunelu visokog rastinja, i samo ponekad poskocim kad me zapljusne par litara mutne vode, koju je veslac nehotice izlio u camac. Ovdje je rijeka sastavni dio zivota, zivi se na rijeci, u rijeci i zahvaljujuci rijeci, tako da treba prihvatiti kao dar tu vodu koja te pokvasi.

Za rucak naravno tek upecana riba, riza od zadnje berbe i kokosovo mlijeko - sve sto je potrebno je tu na dohvat ruke. Ja se suzim na suncu, i mislim da Mekong ne zasluzuje da se u njega bacim (ili bolje receno prijetim da cu se baciti) - Mekong ovdje znaci zivot.

 

 

PS Ovim putem potvrdjujem jednom dragom prijatelju da se film "Most na rijeci Kwai" ne desava na Mekongu, kao sto ni Miljacka jos ne tece ispod savskog mosta...

 

Good morning Vietnam
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
239817

Powered by Blogger.ba