Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

26.04.2010.

Granap u Sajgonu

Neki dan me u centru Sajgona zaustavi par Amerikanaca - vjerovatno sam im izgledala prilicno lokalno, jer su me vidjeli kako nonsalantno prelazim cestu gracilnim hodom izmedju motora i auta. Pitaju me sa osmjehom kakav imaju samo turisti, gdje se nalazi najblizi shopping centar. Odgovorila sam im da imajuci u vidu nestabilnu politicku situaciju u Bangkoku, toplo im preporucujem da odu do Singapura, koji je sat leta dalje. Ostali su zabezeknuti, misleci da ih zezam, ali ja moj odgovor je bio potpuno iskren: ovdje nema shopping centra, nema velikih samoposluga gdje se moze naci brdo sarenih artikala iz cijelog svijeta.

Razlog je jednostavan: do nedavno sektor prodaje je bio zatvoren za strano ulaganje, tako da svjetski giganti nisu mogli otvoriti svoje mega-super-trzne centre. Ako ti treba komad namjestaja, ne odes u Ikeu, vec nacrtas i narucis da ti ga naprave, ili se odsetas do lokale radnje gdje prodaju recimo samo stolove ili samo police. Kupis policu, a oni ti je uredno prevezu na motoru, i jos ti ponude da i tebe usput prebace (!!! - samo na motoru, bez prikolice).

Isto je za hranu, u lokalnim samoposlugama je vrlo zanimljivo kupovati namjernice. Kupila sam 3 vrecice nekog bijelog praha, dok nisam nabasala na so, a za brasno je uvjek iznenadjenje! Doduse i u Japanu sam kupila mlijeko za tijelo, za koje se uspostavilo da je balzam za kosu.

U Sajgonu imaju 2-3 prodavnice uvozne zapadne robe, uglavnom iz Australije. Jedna je velicine nekadasnjeg Lucinog granapa na Logavinoj ulici (za neupucene, koji nikad nisu kupovali Kinderladu i Rafaelo kod Luce, rijec je o jednoj od desetina privatnih piljara koje su nicale po mahalama krajem osamdesetih). U ovoj radnji ima svasta, ali nikad nista isto, tako da nekad kupim pavlaku, a nekad parmezan, sta me zatrefi. Jogurti su od soje ili oni sto imaju rok trajanja od 6 mjeseci (???), a nekad me zapadne keks koji je u Vijetnam dosao prije mene... Hljeb je ponekad sladak, nekad sa zitaricama, nekad sa maslinama, no kupis sta ima i zamrznes pa onda u tosteru odmrzavas krisku po krisku.

Druga pak radnja, je izuzetno luksuzna, pola radnje su skupa vina i sampanjac, druga polovina delikatese poput "foie gras" i kavijara koji kostaju koliko i vijetnamska minimalna plata. To iz principa ne kupujem. Ponekad zgrijesim i kupim slatkise, tek toliko da smirim napad nostalgije.

No zahvaljujuci svemu ovome, moja kuhinja je postala jako kreativna, pravim slatkise od manga i svjezeg kokosovog mlijeka, soja sos mi je postao zakon, a salate se sarene u svim duginim bojama. Jedino riza vise nece preci moj kucni prag, niti u jednom obliku, ni crna, ni crvena, ni rezanci od rize, ni rizin papir. Nikad je nisam voljela, a sad je vise ne mogu ocima vidjeti.

Znam, to je neoprostiva greska u mom procesu kulturne integracije, narocito kad se zna da na vijetnamskom jeziku glagol "hraniti" kaze "jesti rizu".

23.04.2010.

Kambodzanski balet

Prije par godina u pariskom muzeju Auguste Rodin, imala sam priliku vidjeti izlozbu crteza posvecenu kambodzanskom kraljevskom baletu. Rodin, poznatiji kao skulptor (znate onog "Mislioca")  i kontraverzni mentor i ljubavnik Camille Claudel (zajedno su radili na skulpturi "Poljubac"), pred kraj zivota se strasno "zaljubio" u kambodzanski balet. Ostavio je stotine skica i crteza krhkih belerina koje su pocetkom 20. vjeka proputovale kroz Francusku u pratnji tadasnjeg kambodzanskog kralja. Male balerine, sa bogato ukrasenim kostimima i raskosnim krunama, koje djeluju teze od njih samih, tada su opcinile Francusku, a sam Rodin je rekao da je napokon nasao savrsenstvo u umjetnosti.

100 godina poslije, u Siem Reapu, u Kambodzi i sama sam se uvjerila da to nije bilo daleko od istine. Plesni ansembl nam je podario sat i po ljepote, koja nema mnogo sta zajednickog sa nasim klasicnim baletom, ali gdje je svaki pokret, svaki osmjeh, svaki pogled simbolican i precizan u milimetar. Balet je neka vrsta pantomime sa ustaljenim kodovima; ispruzna ruka predstavlja cvijet, blago nagnuta glava - poziv ljubavniku. Kostimi su sivani direktno na balerinama da bi to sve cinilo jednu potpunu jedninu.

Gledam balerine i mislim da je malo trebalo da ova vjekovna kulura potpuno nestane. 1975.  "nulte", crne, krvave godine u istoriji Kambodze, Pol Pot i njegovi monstrumi su proglasili balet simbolom elite, i istrijebili preko 90% pripadnika kraljevskog baleta. Ona saka prezivjelih, su se skupili po izbjeglickim kampovima pretezno u Tajladnu i stvorili ansembl da sacuvaju svoju kulturu. Danas je  njihov balet dio svjetske kulturne bastine, a sadasnji kralj Kambodze Norodom, na vlasti od 2004, je i sam bio baletan i profesor kambodzanskog plesa.

Nakada davno, i ja sam se bavila baletom, doduse onim klasicnim i jednog dana iz cistog hira i djetinje tvrdoglavosti sve napustila. Da nije bilo tako, mozda bih sad ovo sve odplesala i docarala savrsenstvo kraljevskog baleta mnogo bolje nego mi to dozvoljava pisana rijec.

19.04.2010.

Tamo gore u planinama - Dalat, Vijetnam

Hajde da pokusamo zamisliti Vijetnam krajem 19. vijeka: francuska kolonija, naselja uz Mekong i duz obale, mocvare, malarija, vrucine i kise...

 Aleksandar Yersin - tad mladi naucnik, napusta pitomu luku Nha Trang-a i zavlaci se duboko u unutrasnjost tada "divlje" Indokine. Nakon sto je prezivio napad gusara, malariju i mucki atak krda divljih slonova, otkriva na 1500 metara nadmorske visine, pitomu dolinu okruzenu planinama i jezerima. Tu ce biti osnovan grad Dalat, gdje ce se Francuzi bjezati od tropskih vrucina i bolesti i stvoriti malu kopiju Evrope. Tadasnje vlasti su davale komad zemlje svim evropskim probisvijetima, pod uslovom da sagrade kuce onakve kakve su u njihovom rodnom kraju.

I dan danas neke od tih vila postoje, neke obnovljene, neke polurusevne, ali se i sad moze odgonetnuti da je prvobitni vlasnik - koji je, medju nama budi receno, vjerovatno umro u oblaku  opijuma - porijeklom iz Normandije, Bretanje ili Provanse.

Dalat je, zahvaljujuci blagoj kontinentalnoj klimi, pogodan za uzgoj cvijeca, voca i povrca koje se svakodnevno nalazi na mom stolu - ili iskrenije u frizideru, jer sve sto ostaje na stolu predstavlja velikodusni poziv za bube, baje, gmizavce i ostalo sitno zivotinjsko carstvo.

Moj plan i program kad odem u Dalat: dorucak na terasi nekadasnje palace guvernera, setnja kroz sumu pravih visokih jela - sta je tu je,  nije Bosanac stvoren da zivi ispod palme - voznja po jezeru u kojem se ne kupa jer se tu zive razna cudovista i duhovi onih koji su se nekad tu usudili okupati (brrrr), a onda moja omiljena pijaca, roj prodavaca, harmonija boja, paleta mirisa...

Hodam i mislim: stavi me ujutro u dvorac, ja cu opet zavrsiti na pijaci medju teglama kiselog kupusa i ljutih papricica.

Good morning Vietnam
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
237453

Powered by Blogger.ba