Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

30.06.2010.

Iza sedam gora

Znate onu pricu o strasnom zmaju, koji je zivio iza sedam gora, sedam mora, sedam mracih suma i sedam visokih planina? Jedno jutro se probudi, pocese iza uha i kaze "uh, mila majko, pa gdje ja to zivim"

Ponekad se osjecam bas kao taj strasni zmaj. U par situacija mi se desi  da se jednostavno uzdignem, poletim visoko i vidim sicusnu tacku koja mili po coskovima geografske karte. One iste karte koja je visila na tabli u ucionici strasne nastavnice pred kojom su strahovale generacije ucenika bezuspjesno trazeci Saharu negdje tamo u Mongoliji.

To mi se desilo u par navrata:

- Negdje izmedju luckog grada Hai Phong i svete planine u oblasti Ha Longa na sjeveru Vijetnama, na cesti u autu cije je sofer dobio zadatak da auto dobro cuva i slucajno ga ne ogrebe. I idemo na nekih slavnih 30km na sat, prestizu nas svi sto imaju tockove, pa cak i zahrdjali motor koji prevozi desetine kaveza za zivim pilicima. On cvrsto drzi volan i zadovoljno se smjeska, i nije vazno gdje smo posli i kad cemo doci.

- U vozu koji me vodi od Dagua to Busana na samom kraju Juzne Koreje. Pored mene munjevitom brzinom proticu pjezazi industrijske Koreje, i svako malo prodje mlada kondukterka koja ne trazi karte, vec se samo nakloni.

- Na planini iznad Sapora, na ostrvu Hokaido, najsjevernije u Japanu, koje bi mogla liciti i na Bjelasnicu da u pozadini nemam opsirno objasnjenje o kulturnim razlikama juznog i sjevernog djela ostrva...

I svaki put mentalo pokusavam da nacrtam crvenu liniju izmedju tackice koja me predstavlja i grada gdje mi zvona Katedrale kazu kad je vrijeme rucku i prvog ezana u zoru koji cujem kao kroz san. Linija je nekad drhtava, malo nakrivljena i proteze se preko planina i mora, ali je tu i dovoljno mi je da povucem crveni konac i priblizim sve te kutke svijeta.

No ponekad zaboravis sve lekcije geografije, meridijane i paralele i nije ti vazno koliko si aviona, autobusa, brodova i camaca uzeo da dodjes do ovog skrivenog ulaza u raj. Globus se vrti, a ti si tu i stapas se sa bojama mora i stjena...

19.06.2010.

Moja slasticarna u Vijetnamu

Medju hrpom starih slikovnica, albuma, sveski i koje kakvih papira, koji vijerno cekaju da ja dodjem u Sarajevo, nekad naletim na svoje spomenare iz osnovne skole. Sve djevojcice moje generacije su imale te spomenare ili ispitnike; ono na pocetku svake stranice napises pitanje, a drugovi odgovaraju, uredno, svako po svojim rednim brojem. Pored neizbjeznih pitanja, poput "najbolji drug", "najmrzi nastavnik" i "ime simpatije" (na koje bas niko ne bi odgovorio), stoji i "najdraze jelo". Ne znam zasto nam je to bilo vazno, jer nismo u to doba organizovali neke gozbe, pa da se sad trudimo da skuhamo ono sto drugovi vole. Ako bi se ko i zadesio na rucku, jelo bi se ono sto ti je mama skuhala i bez pogovora.

Na to pitanje "nadraze jelo", odgovori su razliciti, ima tu puno ljubitelja pizze, i to bas pizza, sa dva z, jer je to bilo jako moderno  u 80.-im;  po koji ljubitelj kavijara, vjerovatno inspirisan serijom "Dinastija", jer se u to doba nismo bas nesto davili kavijarom; voli se i cips, pomfrit i sladoled. Niko bas ne bi napisao da voli recimo sarmu ili grah sa suhim mesom.

Pod brojem 1, vlasnik spomenara, u ovoj prici ja, velikim slovima odgovara "KOLACE".

I sad nekih 20 godina kasnije, odgovor ostaje isti: kolaci i torte, iako vise nema spomenara da se to potvrdi napismeno. Ali avaj, u ovoj mojoj zemlji pojam "kolac" je stran. Njihov uobicajeni desert je voce, ili riza (opet) u kokosovom mlijeku. U zadnje vrijeme mogu se naci i oni bezukusni kolaci u svim duginim bojama, ali ni traga jednoj Vasinoj torti ili barem boemima.

Tako da sam ja osnovala svoju privatnu slasticarnu kod kuce, gdje sam glavni proizvodjac, a priznajem i potrosac. Za sastojeka se snalazim kako znam. Orasi, bademi, ljesnaci dolazi iz Evrope u koferima rodbine i prijatelja. Prasak za pecivo, slag pjene, i vanilin secer kupujem u Parizu i Sarajevu u velikim kolicinama da mi traje 6 mjeseci. Cokoladu - pravu - nadjem na free shopu, ili je preko veze dobijem od sefa kuhinje jednog hotela. Brasno se moze naci ako si spreman da puzas po podu granapa jer ga uvjek zabace u najmracniji kut stalaze.

Danas sam na brzinu napravila "fondant au chocolat" - i na ovoj slici samo je tacna lokalne proizvodjnje, sve ostalo je uvezeno manje vise lagalnim putem.

Moja "slasticarna" je dosla da dobar glas, pa se sad ne moze zamisliti neko slavlje bez mojih kolaca. Iduce sedmice dolazi u posjetu direktor, i kako mu bas tad pada rodjendan, porucio je da ce ga slaviti samo ako ja napravim onu "tortu bez brasna". I sad dok skupljam sastojke za Reform tortu, mislim sto li je meni uopste vazno da on slavi svoj rodjendan? Vjerovatno zato sto prvenstveno JA volim Reform tortu, sto mogu potvrditi desetine prasnjavih spomenara iz mojih (jako) mladih dana.

13.06.2010.

Bangkok ovog proljeca

Krajem maja tajlandska vojska je odlucila da vise nema sale i napadom na "Crvene kosulje" prekinuli dvomjesecnu blokadu centra Bangkoka. Gledano sa strane i uzimajuci u obzir moje vrlo povrsno poznavanje drustveno-politickih problema u Tajlandu, vrlo se tesko izjasniti ko je tu cist. Mislim da nije niko; "Crveni" su pripadnici siromasne klase, ali njihov lider u izgnanstvu je dobro mutan, "Zuti" su dobili izbore pa sad ne daju da ih se tek tako otjera, a kad se jos pridruze i "Crni" anarhisti  koji su tu samo da prave nered, situacija postaje komplikovana za nase neuko zapandno oko. Tu je jos i kralj, koji iako sluzbeno nema nikakvu politicku ulogu, uziva visoko postovanje citave nacije, i jedna njegova rijec je mozda mogla smiriti situaciju. No izgleda da su ga pritisle godine ili je na nekom visokom nivou svijesti dokle ne dopiru "sitni" problemi, tako da ni od njegove intervencije nije bilo nista.

Sve u svemu u jurisu je stradao narod, desetine mrtvih pored barikada i stradao je i grad. Pri povlacenju zapaljene su zgrade u centru, "simbol kapitalizma". Potpuno je izgorio CentralWorld - Zen, i nestala velika trerasa na 17. spratu odakle sam ja predvece posmatrala kako se pale svijetla grada.

Moj avion je sletio u Bangkok 2 dana nakon okrsaja.

- "neces valjda sad u Tajland, tamo je strasno"

- "necu, prvo cu u Dzakartu, a onda cu u Tajland, smirice se do tad"

- "ali i u Dzakarti su zemljotresi!"

Znam, ali to dodje na ono, "ne idi ulicom udarice te kola, ne idi po strani, pasce nesto sa krova i ubiti te, idi nako"

I tako sam nako dosla u Tajland. Docekao me je sablasno pust aerodrom. Nas pet izgubljenih putnika cekamo na kofere i osjecamo se nelagodno. Bangkok bi trebao da bude bucan, da na hiljade ljudi vicu, svadjaju se, vuku kofere i zure da se sto brze odmore na nekoj od plaza na jugu. Nista, potpuna tisina i praznina...

Strasno me bole svi ranjeni gradovi, vjerovatno zbog mog Grada, koji i nakon 15 godina jos lize svoje rane. Boli me pomisao na srusenu Varsavu, na unisteni Brest poslije drugog rata... Znam da su to samo zgrade, ali neko ih je gradio, radovao se, neko drugi je tu proveo samo par sretnih trenutaka i sad je to otislo u dim.

Necu stavljati slike rusevina Bangkoka, stavicu ovog strazara da ga cuva da mu se visa nista ruzno ne dogodi...

 

 

 

Good morning Vietnam
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
237452

Powered by Blogger.ba