Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

28.08.2010.

Reci Aaaaaa

Sezona kisa je u punom jeku, lije svaki dan, vlaga se uvuce u odjecu, kosu, sve do kostiju.

Za nekih mjesec dana bi trebalo da jenja, ali onda nasupa sezona tajfuna koji svake godine opustose centralni Vijetnam. Poplave gradove, vjetar nosi krovove, cupa drvece, a narod se  sakrije, pa kad se neman smiri, izadje, popravlja i cisti do iduceg puta.

Ako se covjek zadesi tu kad voda dodje do pasa, prije nego sto  izadje da veselo sljapka po ulici, vrijedi se raspitati da li tu negdje u blizini ima farma krokodila. Naime, kad sve poplavi, krokodili shvate da im se vitalni prostor prosirio, pa krenu na ekskurziju u obilazak znamenitosti obliznjih gradova i sela.

To nije bilo u programu Poznavanje prirode i drustva, pa da vas onako prijateljski upozoravam, jer kazu da su prilicno nezgodni ako im se nehotice stane na rep.

23.08.2010.

Orient(alni) express, ili kako se putuje vozom u Aziji

U zemljama kao ova moja domovina, gdje su putevi zakrceni kamionima ne starijim od 50 godina, voz je intersantna alternativa avionu. Jeste da se od Sajgona na jugu do Hanoja na sjeveru putuje nekih 30 sati, ali putovanje je uvjek veselo.

Prvo se treba izboriti za mjesto, jer na tvom rezervisanom sjedistu neki ciko je odlucio staviti vrecu durijana - onog bodljikavog smrdljivog voca, koje ce u naredne sate prozeti citav vagon, ili je neka baka odlucila da su joj potrebna bas 4 sjedista da fino raskomoti svojih 30  kila zive vage.

Kad se nekako ugurate u vagon, treba prihvatiti cinjenicu da ce vam necija stopala visiti iznad glave tokom citvog putovanja, jer ko je vidio da se putuje sjedeci. Zatim, put je dug, pa da ne bi bilo dosadno, putnici su zaduzeni za muziku. Ima tu svega, tranzistora koji krce cim voz prodje pored neke palme, kao i najnovijih mobilnih telefona koji imaju izuzetno cist i snazan zvuk. Osam muzickih tacaka u isto vrijeme, pa svako moze da slusa po licnom izboru i ubjedjenju.

Brzina voza je takodje pokazuje na visoki stepen kreativnosti, vazno je da se stigne, a kad, to zaista nije bitno. Ako vas neko ceka na stanici, bolje je da se naoruza strpljenjem. Dijalog izmedju onog sto ceka i onog u vozu:

- pa sta kazu na stanici, kad dolazi voz?

- Kazu da dolazi u 9, a kad sam im rekao da je vec 10, rekli su da po redu voznje fino pise de dolazi u 9. Da nisi promasila stanicu? Nisu sigurni da li je vec prosao...

- Evo dacu telefon nekom pa ti pitaj na vijetnamskom. - Gospodine, ne, ne poklanjam vam telefon, zelim samo da kazete da li smo prosli stanicu Phan Thieta, ne, molim vas, pricajte... Gospodin, prekida vazu sa velikim osmjehom i pokazuje da i on ima lijep telefon, jos i sa muzikom.... Sjedis i cekas, neku stanicu, no srecom bas tvoja je slijedeca ....

Naravno ovo se sve desava u vagonu  prvog razredu, a ja sebi obecavam da cu jednog dana pokusati avanturu 3. razreda, tamo mora da je jos veselije.

Smijem se kad se sjetim svog prvog putovanja vozom u jugoistocnoj Aziji, prije nekih 5-6 godina. Umorni od autobusa, odlucujemo da putujemo nocu, nakih 14 sati u vozu. Ja nas nagradjujem kushetom 1. razreda i jos uplacujemo veceru. Jos sam naivna i ocekujem nesto kao u Orient Express-u, male ususne kabine i restoran  gdje otmene dame piju caj iz finih porculanskih soljica dok citaju romane Agate Kristi.

Docekuju nas daske na sprat, neka prostirka sumnjive boje, malo jastuce i zastor. Tacno u osam, prolazi covjek za kazanom i kutljacom dijeli veceru - przenu rizu sa povrcem koju ti nonsalantno baci u plasticnu kutiju. Samo predpostavljam da u drugom razredu, rizu umotavaju u novinu...

Sad sam i ja uspjesno zavrisila koji razred zivotne skole u Vijetnamu, pa sa osmjehom ulazim u "Orijentalni Express", vise me nista ne moze iznenaditi.

16.08.2010.

Jedna teta u Sajgonu

Ima tu na uglu kod moje kuce, gdje se iz sokaka izlaci na cestu, pa motori nadjacaju kokodakanje kokoski i pjev pjevca, jedna teta.

Teta tu stoji svako jutro i prodaje sendvice sa omletom i lukom. Radni ljudi se zaustave na par sekundi, i onako u letu sa motora plate sendvic koji im teta zamota u kesu, i zaveze za retrovizor da ih ne smeta u voznji.

Francuzi su ostavili mnogo sto sta u Vijetnamu, a izmedju ostalog i naviku da hljeb ponekad moze zamjeniti rizu. Mali hljebovi, ko natecene kifle, se prodaju na svakom koraku, ubijes jedno jaje, se dobro zalijes ljutim sosom i eto ti sendvic. Takvi su i sendvici kod moje tete.

Teta se svako jutro smije kad prodjem. Smjesna sam joj jer se borim sa kisobranom, a mogla bih staviti sesiric ili barem onu providnu kabanicu da se bolje zastitim. Smjesna sam joj sto nosim visoke stikle, a sto ce meni stikle kad sam i bez njih dva puta veca od nje. A tek sam joj smjesna sto u jednoj ruci nosim 2 tasne, u drugoj telefon i nesto zustro govorim, a trecom rukom pokusavam da zaustavim taksi. Kako nemam tri ruke, teta skoci i pocne mahati. Prije no me proguta bijeli taksi, ja mahnem teti, onom rukom za dvije tasne, i krenem u nove pobjede.

Prosle sedmice me teta nesto pita, kad vidi da se samo glupo osmjehujem, ponovi glasnije, da nisam mozda nagluha, a onda treci put razdvajajuci sve na slogove. Kad vidi da ni od toga nema neke fajde, zatrazi od mene isaretom olovku i papir, pa mi napise nesto. Na poslu su mi preveli, da se brinula za mene jer me dugo nije bilo. Sutra sam joj predala poruku, gdje je moja sekretarica objesnila da sam bila na odmoru i da mi je drago sto pita. Ja sam dodala       " Paris" i Phap (Francuska). Ostala je iza mene ponavljajuci "Paris" - ili nesto sto vise lici na Bari, ali smo se shvatile. Ja bih joj jos svasta rekla, ali nju cekaju musterije, a ja nemam u blizini nikakvog globusa da joj pokazem i Sarajevo.

PS. Ovo na slici nije moja teta, nego jedna druga koja lici. Na zalost nemam cetvrte ruke da ponesem aparat i slikam se sa svojoj tetom.

 

 

Good morning Vietnam
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
237452

Powered by Blogger.ba