Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

28.02.2011.

Pariz, s druge strane ulice

Kako god da uzmem, okrenem, izvagam i zbrojim, Pariz za mene ostaje najljepsi grad na svijetu. Tu sam prozivjela svoje dvadeste godine, one gdje se covjek trazi i kad mu se posreci i pronadje.

Pariz su moje studentske godine, kad sam hodala sirom otvorenih ociju, upijala svaki treptaj grada i sve dozivljavala emocijama koje te nose samo kad ti je 20 godina. Dani su trajali 48 sati i na sve se stizalo. Trcalo se u biblioteku, na praksu, na knjizevne veceri u malim knjizarama, na avangardne predstave u polupraznim pozorista i u neugledne kafane gdje su se vodili dugi razgovori i mijenjao svijet. Onda se sjedilo na obali Sene do kasno u noc, trcalo se za poslijednjim metroom koji bi uvjek uspjevao pobjeci, pa se onda Pariz prelazio pjeske uz smijeh kad bi iznenada udarila kisa. Ili bih jednostavno stetala sa besmislenim ciljem, recimo taj dan bih odlucila da moram preci 10 mostova i vidjeti 5 ulicnih sviraca.

U Parizu sam pocela da radim, i ono sto se kaze postala svoj covjek. Iz Pariza sam putovala po svijetu i znala da imam razloga da se vratim, jer tu zive meni dragi ljudi, hodaju po nasim ulicama, ulaze u nase kafane i strasno se nerviraju kad par puta godisnje generalni strajk paralizuje saobracaj.

Kad sam prije par sedmica dosla u Pariz, u rano februarsko jutro, kad puse onaj hladni vjetar i zima ti se uvuce u kosti, odmah sam pronasla stare reflekse. Pognutih ramena i vrata uvucenog u kragnu kaputa presla sam ulicu i gurnula vrata pekare gdje su mirisali tek ispeceni kroasani. Taj miris je jedan od 1000 koji ti govori da si bas u Parizu i da si dosao na svoje odrediste. Onda sam sjedila u sobi stana gdje vise ne zivim ali gdje ima jos par sitnih detalja koji govore da je to nekad bila moja adresa, i odlucila da ovaj put otkrijem jedan drugi Pariz, onaj koji vide milioni turista svake godine, jer sam to sad i ja, turista iz dalekog Vijetnama.

Tako sam se po prvi put sam slikala na Champs Elysées-u, pred crkvom Notre Dame, ulazila u prodavnice suvenira na Montmartru i na kraju popila kafu na terasi sa pogledom na Operu. Jedino se jos nisam popela na vrh Ajfelovog tornja, jer treba ostaviti nesto za iduci put, kad se opet vratim kuci.

 

26.02.2011.

Kad me malo puste do Bangkoka

Ponekad me zapadne da radim koju sedmicu u Bangkoku, sto, moram priznati objerucke prihvatam. Kad dodjem u sjediste firme, docekuju me kometari tipa: "napokon su te pustili iz dzungle", "dobrodosla u civilizaciju" i veseli usklici, "evo nam izbjeglice iz Vijetnama".

Istina je da Vijetnam kasni za Tajlandom nekih 20 godina, barem tako kazu, jer sam ja prije 20 godina gledala u Trebevic, a ne u polja rize, tako da ne znam kako je to sve tad izgledalo. No ipak, proradi moj novosteceni patriotizam i ne volim da se tako govori o ovoj mojoj trenutnoj domovini. Podignem malo nos i pohvalim se kako je "moj" Sajgon ipak mnogo cisci od njihovog Bangkoka, cak se nasi ulicni pacovi uredno umivaju svako jutro, i nema prljave vode koja mi kapa za vrat sa nadvoznjaka koji prekrivaju tajlandski glavni grad.

Onda se isunjam i odem da se izgubim u velikim prodavnicama, gdje ima svacega, i to lijepo postavljeno na stalaze! Pokupujem luksuznih prozivoda, sampona, cokolade, keksa, krema i deterdzenta. Mojoj radosti nema kraja, nadjem cak i cipele koje mogu obuci a da ne odrezem prste, kao ona ruzna Pepeljugina sestra.

Istina je i da su trenutno su u Sajgonu radnje prazne, Kineska Nova Godina se slavi dugo, pa nabavljaci i dostavljaci jos negdje lumpuju, a narod je odavno pokupovao sve sto je bilo da se kupi. Odem tako pred put do obliznje samoposluge, kad na policama gdje obicno stoje flase vode i sokovi sjede kokoske jer je neko ostavio otvorena straznja vrata koja vode do gazdinog kokosinjca. Gledam tako prazne police i kokosi kako se gnijezde u centru Sajgona, i ne znam bil' se smijala ili plakala. Ipak sam se smijala, otisla kuci i napravila caj umjesto vode.

No i to "blagostanje" koje vlada u Bangkoku brzo dosadi, pa odem do nocne pijace da pojedem przenu piletinom na nekom od stolova i naravno zavrsim sa ljepljivom rizom u kokosovom mlijeku sa mangom. Taj blagi haos koji jos postoji na ulicama Bangkoka, cim se malo udmakne od bljestavih shopping centrova, mi djeluje nakako umirujuce i osjecam se kao kod kuce.

Ako nista vrijedi biti u Bangkoku radi te rize sa mangom, koje je nesto najukusnije na svijetu poslije raform torte i baklave.

16.02.2011.

Sve ravno do (Juznog kineskog) mora

 

Nekad u sto godina desi se covjeku da mu je sve bas onako potaman.

Sjedim na terasi, vjetric, nekih 25°C, iz daleka se cuju nocni zvukovi Sajgona. Danas me niko nije nasekirao, telefon ne zvoni, izgleda da je danas blazen dan za sve moje "saborce", pa nikom nije potrebna pomoc ni rame za plakanje. Da sam kao sto nisam, savila bih noge u polozaj lotusa i otputovala negdje visoko. Ali posto jesam ovakva kakva jesam, sva na lijevi cosak, a i noge su mi jos natekle od aviona, ne meditiram vec pravim jednu veoma vaznu listu.

Inace volim liste, pravim cak i listu lista koje su vazne, a vecerasnja lista se zove "moja idealna godina" - podvuceno 2 puta. Zamisljam kako bi bilo lijepo da covjek ima mogucnost da svaki mjesec zivi negdje drugo. Moja takva godina bi izgledala ovako:

Januar - Buenos Aires.

Cik ljeta, po danu se sunjam po ulicama, popodne idem u skolu plesa, a navece da nekom trgu plesem tango do ne izmoglosti.

Februar - Sajgon

Nema vise kisa, nema guzve jer su svi jos mamuri od duge proslave kineske Nove Godine; ja uzivam na terasi i pravim liste.

Mart - London

Volim sivilo Londona, vise nije tako hladno, a kad udari pljusak samo se zavuces u neku kafanu da se sakrijes

April - Tokijo

Tad beharaju tresnje, a to nisam nikad vidjela. Bas bi bilo lijepo samo gledati japanske tresnje u cvatu, jedno mjesec dana

Maj - jug Francuske, mali gradic tamo gdje Pirineji prestaju biti planina, i postaju valoviti brezuljci. Sjediti na nekoj livadi u hladu i citati knjige od jutra do mraka

Juni - jadranska obala, prije najezde turista

Juli - negdje na jezerima u Finskoj. Nije pretoplo, a ako mi neko ko je bio, potvrdi da nema ni komaraca, odmah kupujem kartu i stap za pecanje

August - Sarajevo

Sarajevo je najljepse u augustu. Noci su svjezije, narod na ulicama, a u zraku kao da se osjeti miris borovine i maslinovog ulja sa dalekog Jadrana

Septembar - Pariz

Pariske ulice imaju neki poseban sjaj u septembru, narod se vratio sa odmora pa su ljudi manje nervozni. Nove izlozbe, nove knjige, festival muzike, ne bih nikako spavala da sve obidjem

Oktobar - Andaluzija

Spartala bih od Grenade, preko Kordobe do Sevilje, pa opet sve u krug

Novembar - ne volim novembar, nigdje, njega cu prespavati pod nekim debelim jorganom, pernatim.

Decembar - Rio

Red je da se kraj jedne ovakve godine dostojanstveno proslavi u Riu i to na plazi.

Dakle meditacija mi bas ne ide od ruke, po hramovima se ne odvajam od foto aparata, a nirvana je za mene ime grupe iz 90-ih. No i bez meditacije sam fino proputovala u vremenu i prostoru, sve za pola sata. Sad mi vise i ne treba da bilo gdje idem sa ove terase.

Good morning Vietnam
<< 02/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
238891

Powered by Blogger.ba