Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

16.04.2011.

Dosadan ko komarac

Citavu noc sam se borila sa komarcima. Bili su mnogobrojni, zubati i nadasve podli, tako da su kukavicki pobijedili. A fino sam im rekla da imam gripu, pa mi krv nista ne valja i da ce se zaraziti! Eno sad ih cujem kako kaslju i smrcaju po tamnim coskovima, neka im, tako i treba.

Sad sam strasno ljuta, i porucila sam starijesini komaraca da vise necu nista pisati o njihovoj vijetnamskoj domovini dok mi ne uruce pismeno izvinjenje za sinocni mucki napad. Cekam izvinjenje ili barem da me ujedi prestanu svrbiti.

13.04.2011.

Pozitivne vibracije u Vijetnamu

Danas se nesto cudno desava u zemlji vijetnamskoj. Mozda je puhnuo neki neobican vjetar sa Himalaja ili se planeta malo vise nagela na desnu stranu, ali ocito je da zemljom kruze neke cudne vibracije.

Cuda nevidjena se desavaju od jutros. Pocelo je sa prijateljem koji je u taksiju u Hanoju zaboravio pasos i telefon - onaj telefon sto sam govori, kuha i pjeva pjesme po narudzbi. Nismo stigli ni blokirati liniju, kad se taksista pojavio na vratima i pruzio zaboravljeno "blago". To se nikad nikome ovdje nije desilo. Jednostavno, ako neko sta nadje to mu i pripada, jer se tesko zivi, pa i nije grijeh uzeti od onih koji izgleda imaju previse, pa ne paze na svoje stvari.

Malo poslije, na salteru aerodroma sam obavjestena da moj let za Sajgon kasni 3 sata. Nisam stigla ni udariti glavom od zid, a vec me nasmijana (!?!) sluzbenica informise da ima jos jedno mjesto na letu koji krece za 45 minuta i da ce mi srediti da me prebace. Ja je gledam u nevjerici jer je ovdje lakse promijeniti tok Mekonga nego kartu na domacim letovima. Jos se izvinjava sto vise nema sjedista pored prolaza. Naime, ja sam u bazi podataka Vijetnam ailines ubiljezena kao putnik sa "specijalnim potrebama - klaustrofobija" sto znaci da pozelenim i prestanem disati ako me smjeste kraj prozora ili u sredinu.

U avionu, jedan ljubazni Vijetnamac, pristaje sa osmjehom da mi ustupi svoje mjesto, i pri slijetanju umjesto da me gurne laktom i pregazi preko nogu da pohrli ka vratima, kao sto lokalni obicaji nadlazu, spontano dohvaca moj kofer i pridrzava mi zavjesu da prodjem prva.

Ostalo je jos manje od sat vremena do zavrsetka dana, i ja u nevjerici  sjedim i cekam sta ce se dogoditi. Dvije solucije:  ili ce mi se plafon iz cista mira srusiti na glavu ili ce se andjeli spustiti pa citavu zemlju odnijeti na nebo.

10.04.2011.

Lutke moje vijetnamske

Juce mi je bio rodjendan, onaj dan kad odjednom ostarim za godinu, i mogu se tjesiti da mi je u glavi 20 a u nogama 40 - pri tom mislim da duh i koliko sam kilometara presla, a ne, ne daj boze, na smanjene intelektualne sposobnosti ili prosirene vene na nogama - ali rodni list zna svoje i nista ne prasta.

Nekad sam pravila velike feste, dolazili su znani i neznani, danima se pripremalo, rasklapao namjestaj da se vise naroda nagura u moj mali pariski stan, uzimao se slobodan dan da se nakuha, jer gdje ce Bosanac pozvati narod a da nema hrane ko drva,  ali me je to sve proslo. Na veliku zalost mojih vijetnamskih kolega, koji jako vole rodjendane, a izgleda posebno moj...

Prosle godine su moju kancelariju pretvorili u tropski vrt sa cvijecem i biljkama, prije dvije godine su nabavili 100 balona koje su vjesto oslikali i napisali cestitke. Onda se nakupi raznih lokalni specijaliteta i od radnog dana vise nema nista, vec se lumpuje i slavi.

Ove godine je moj rodjendan pao na neradni dan, sto sam ja vjesto iskoristila da smugnem do Singapura, i nestanem u vidu lastinog repa, kao da se sakrijem od ove dodatne godine.

Po povratku me ceka paket pred vratima, rucno oslikana cestitka i pozivnica da sutrasnje slavlje i ogromna bijela cokolada, specijalno uradjena za mene sa porukom i mojom slikom. U zemlji gdje je tesko naci pravu cokoladu, to je vrhunac paznje, ne znam ni gdje su to nasli da se proizvodi.

Osmjeh mi se dva puta obmotao oko glave i zahvaljujuci mojim lutkama dragim, pristala bih da ostarim i po dvije godine svakog aprila :-)

06.04.2011.

Oluja u Sajgonu

Cudne su ove proljetne sajgonske  oluje. Nije jos sezona kisa, ali se oblaci ponekad odluce da izvrse generalnu probu, prije nego se sto se nasele nad nasim glavama na sest mjeseci.

Sest sati, ja stojim na pomocnim stepenicama zgrade gdje radim kad ne hodam po gudurama Azije i druzim se sa svojom popodnevnom cigaretom. Brojim nebodere koji su nikli u ovih par godina koliko sam vec ovdje i odjednom me zapahnu intenzivni mirisi grada. Kao da je neko razbio i prosuo bocice gradskih mirisa, mjesavina trave, vlage i prasine. To je znak za uzbunu, i u daljini se vec crne gusti oblaci. Za par minuta pocece da grmi i sjeva. Svi grabe tasne, aktovke, ostavljaju na pola napisane papire i lete kucama. Samo je pitanje minute kad ce se nebo otvoriti i pretvoriti ulice u potoke.

Uspjevam da se provucem kroz saobracajni haos, i prve kapi, krupne kao kokosija jaja me dostignu na par metara od kucnih vrata. Kisa pravi velike tufne na mojoj haljini i brise mi sminku koja mi i onako vise ne treba. Vrijeme je da se zavuces u neko skroviste i cakas da se neman umori. Kisa lije, vjetar kida mlade grane na palmama, i svaki put kad grom udari cuje se vrisak negdje dole u mahali.

Prekasno primjetim da nisam unijela ljuljacku sa terase. Kisa je obilato zaljeva i znam da ce uskoro zahrdjati. Kao ona plavusa koja pred korom banane kaze, "jao ne, opet cu pasti" i ja znam da ce ljuljacka puknuti kad za par sedmica zalegnem u nju da citam knjigu i da cu se opet udariti od beton. Mirim se sa svojom sudbinom i buducom modricom. Logicno, i ja sam plava.

Good morning Vietnam
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
227422

Powered by Blogger.ba