Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

28.06.2011.

Mala planeta

Koliko puta sam se uvjerila da je svijet stvarno mali. Sjedis recimo sa ljudima iz Amerike, koji kroz pricu spomenu da poznaju jednog Bosanca, i taj Bosanac se ispostavi tvoj nekadasnji komsija. Onda u Hanoju kroz pricu o sistemu skolstva, otkrijes da je tvoja sagovrnica zavrsila istu gimnaziju u malom mjestu na jugu Francuske, koje vecina Francuza ne zna naci na karti, i da vec 10 minuta prica o  profesoru istorije koji je istraumirao generacije djaka i sa kojim si se ti tako lijepo nadgovarala.
Onda se zabezeknes kad te u gradu na sjeveru Japana pozdravi kolega sa "Dobro dosli", jer je porijeklom iz grada na moru gdje zive tvoji mili i gdje ides vec 30 godina.

Ali kad sam slucajno nabasala na rodjake iz Australije u jednoj prodavnici u Tokiju, shvatila sam da se ova planeta skupila ko vunena carapa kad je greskom odkuhas.

24.06.2011.

Kako me Japan svaki put odusevi

Opet sam u Japanu gdje kazu da je opasnost prosla i da je vazduh u Tokiju manje radioaktivan nego u vecini velikih gradova Azije. Tako kazu i ja sam odlucila da im vjerujem, jer svakako nemam izbora i ipak moram malo disati.

Odlucila sam koncentrisati se na sve one male detalje koje cine Japan posebnim. Danas sam se vozom vracala u Tokijo, i kako sam greskom usla u lokalni voz, tri djevojcice u skolskim uniformama su mi priskocile u pomoc. Na svojim super telefonima pronasle su red voznje i na papiricu zapisale kako da promjenim 2 voza, gdje i u koliko sati. Sve su to uredno napisale na japanskom... Zahvalila sam se sa par brzih naklona, i onda mahala papiriom po vozovima i stanicama i vikala "help". Kako pisem ove redove, moze se zakljuciti da sam ipak dosla do odredista.

Koliko god se covjek osjecao izgubljeno u Japanu, uvjek se nadje nako ko ce vam pomoci. Na primjer, nemoguce mi je bilo nauciti citati meni u restoranima, ali su me zato naucili znakove koji predstavljaju ono sto NE jedem. Tako da sad bez straha narucujem hranu u malim mjestima gdje se vrlo tecno govori japanski; ne znam sta cu dobiti, ali svakako znam da necu pogrijesiti.

Poslije restorana sjednem u taxi, ciji me sofer doceka sa dugim monologom. Kako su ovdje svi ljubazni i fino vaspitani, sigurna sam da mi govori nesto fino. Ja ponavljam "Haj, Haj" - sto znaci nesto izmedju "da", "slusam" i "razumijem" , i klatim se naprijed - nazad, da potvrdim to moje "Haj". Svaki taxi ima cipkane bijele presvlake na sjedistima, tako da imam osjecaj da sjedim na seciji neke stare bosanske kuce.  Na svu srecu, taksista nosi bijele rukavice, sto mi pokazuje da ipak nisam u Bosni.

Ako kojim slucajem idem vozom, znam da nista nije prepusteno slucaju, od funkcionalnog prostora za kofere, do dzepica na sjedistu da stavim kartu i ne brukam se i rovim po tasni kad mi je zatraze na pregled, uz obavezan naklon.

 

U hotelu me doceka dugi pozdrav gdje samo shvatim par puta "Djinasan" sto bi trebalo biti moje ime, pa  se fino iznaklanjamo i ispricamo - ja svoje haj, haj i arigato,  a oni svasta nesto(sigurno opet jako lijepo).

Odoh sad malo vjezbati razlicite vrste naklona, jer je sutra jos jedan dugi dan gdje mi valja "razgovarati" sa mojim dragim Japancima.

15.06.2011.

Mrakusa

Kisa opet neumorno siba po Sajgonu, i taman su munje lijepo sarale nebo, kad je neko od komsija vjerovatno ukljucio jos jedno kuhalo za rizu. Naravno doslo je do kolapsa i nestalo je struje u citavom kvartu. Mene se to puno ne tice jer iznad moje glave, zivi jedan veliki agregat, koji se poslusno upali cim nestane struje. Nakon 10 sekundi lampe se opet upale, satovi vrate na 00.00 i umjesto melodicnog glasa Kati Melua, koji do malo prije ispunjavao sobu, sa zvucnika zatresti Rambo Amadeus koji je boga pitaj zasto, vec mjesecima zaposjeo prvu “ladicu” CD-a u muzickoj liniji.

 

Satove ne vracam na zemaljsko vrijeme, jer oni odavno pokazuju koliko vec dugo imamo struje u jednom komadu. U danasnjem slucaju, to je citavih 18 sati. Imajuci u vidu dzunglu kablova koji nas pripajaju na mrezu, u kojoj se vise ne zna ko kome krade, cudim se da uopste i imamo struje. Neki dan prolazim gradom, kad dva elekricara popravljaju nesto na snopu kablova koje se protegao preko citave ulice. Snop ima precnik od metar, i covjek fino visi na kablovima i polako se pomice rukama, dok kolega pomjera merdevine od bambusa dva metra dalje. Naravno sve se desava na vrlo prometnoj sajgonskoj ulici i motori ih uredno zaobilaze. Nije pao, vec se nonsalantno prebacio do merdevina i nastavio popravljati ili mozda prikaciti jos jedan kabl.

 

Ponekad bih voljela da i mene proguta mrak, kao i moje komsije, i ne samo zato sto se od agregatatrese citava kuca i ja sa njom, kao da se rolam po kaldrmi. Nestanak struje me podsjeti na djetinstvo kad su bile redukcije struje, pa sa vremena na vrijeme, jedan dio grad bude iskljucen. Za mene je rijec « redukcija » bila sinonim za sijelo kod rodbine koja je zivjela recimo na Kosevskom Brdu i koji su to vece bili srecnici sa strujom.

 

Odoh ugasiti svjetlo i leci spavati u znak solidarnosti sa svojom sajgonskom mahalom, jer ovdje svakako nema Kosevskog Brda da se sijeli

10.06.2011.

Svadba u Vijetnamu

Kolegica Vijetnamka se udaje u iducu subotu. Urucila mi je pozivnicu u crvenoj koverti na kojoj je lijepim zlatnim slovima napisano moje ime. Svadbena vecera od 7 do 9 u dvorani palace ujedinjenja. Svadbenoj ceremoniji prisustvuje samo najbliza porodica, a na veceru je pozvano par stotina ljudi, koji ce se urediti u haljine sa sljokicama i za sat dva pojesti onih 12 pladanja koje iznesu na sto. Sve ce biti gotovo za manje od 2 sata. Nema plesa, nema zabave ni saljivih anegdota. Poslije ce se pricati o svadbi i samo ce se spominjati kakva je bila hrana, i kritikovati nacin na koji je riba bila pecena.

Vecina ljudi ucestvuje svake subote na vise svadbi, cesto u isto vrijeme. Pocece da jedu kod jednih, dice se i sa zalogajem u ustima otrcati do drugih mladenaca, sjesti za sto gdje se neko upravo digao i otrcao mozda na onu prvu svadbu. Zato se i poziva toliko ljudi, da barem imas 100 zvanica u isto vrijeme.

 

Svakako najvazniji dio svadbe je vec zavrsen – a to su svadbene fotografije. Najmanje mjesec dana prije vjencanja, buduci mladenci provedu dan sa citavom armijom fotografa, sminkera, frizera i gararobera, koji ih vuku po citavom gradu da naprave « romanticne » slike. Slike u bijeloj vjencanici i tradicionalnoj crvenoj nosnji za nju, i u sakoima svih boja za njega. Siroti mladenici se znoje na 39 stepeni i pokusavaju da po stoti put ponove onaj teleci izraz lica koji bi trebao da dokaze koliko su zaljubljeni. Kad god prodjete Sajgonom mozete vidjeti barem 10 parova na koje vice nervozni fotograf. To se debelo plati, ali kako kazu slike jedino ostaju, a hrana ce se zaboraviti. Najljepsa slika se biti retushirana i izradjena u prirodnoj velicini da stoji na ulazu restorana gdje ce biti svadba.

 

Ja sa se o jadu zabavila sta da poklonim kolegici. Ne treba ih kuciti jer ce kao i 99% parova useliti u kucu mladozenjine familije, gdje zive najmanje 3 generacije, tako da ne mogu iskoristi priliku da se otarasim pozlacene vaze i drvene izrezbarene skrinje ukrasene sedefom i sjajnim perlicama, koje krijem od kako su dosle u moj dom.

 

Objasnili su mi da trebam da samo stavim novac u kovertu od pozivnice sa mojim imenom, tako da ce se znati ko je dao. Takodje mi je receno da je to prilika da udjem u « krug ». Onoliko koliko ja dam, mlada ce zapisati u posebnu svadbenu knjigu i cuvati da mi da istu sumu novca kad se ja ili neko moj bude udavao.

 

Zapecatila sam kovertu i zapisala u svoj notes “ne zaboravi da se udas prije nego sto napustis Vijetnam”!

04.06.2011.

Ha Long Bay - da malo obnovimo gradivo

Ja sam se definitvno zaljubila u Vijetnam, prvi put kad sam otisla u Ha Long Bay, to posebno mjesto na samom sjeveru Vijetnama, gdje nekih 2000 ostrva i sijena prkosno izranja iz mora boje žada. Koristim svaku priliku da odem, izmisljam poslove, klackam se 4 sata cestom od Hanoja, samo da se ujutro probudim sa pogledom na more i ostrva koja se gube u izmaglici, kao da je neko postavio veliki akvarel ispred mog balkona.

 

Prosle sedmice sam natjerala 40 kolega iz citave Azije da dodju na seminar bas tu u Ha Long, u jedan od najzabacenijih kutaka Vijetnama. Vecina je po prvi put krocila u Vijetnam, i prije nego sto su i shvatili gdje se nalaze, strpali smo ih u autobus i krenuli u avanturu. Kako je put dug, treba ih zabaviti, pa smo se igrali moje omiljene igre: sta ima na motorima na cesti. Onaj koji prvi ugleda motor na kojem se voze 3 osobe, ima 1 poen, 2 poena  ako ih je 4 na motoru, a cak 4 poena ako ih je 5 ili vise. Bonus od 2 poena za motore koji prevoze vise zivotinja nego ljudi. Skupili smo  puno poena za ta 4 sata voznje, no ova igrica moze igrati samo u Vijetnamu, tako da je ne preporucujem na potezu Konjic –A Capljina.

 

Nakon par dana rada, nagradila sam ih obilaskom ostrva tradicionalnim brodom. Interesantno je bilo vidjeti kako svi dozivljavaju taj vanzemaljski prizor na drugi nacin.

-              Indijci su se slozili da je to jako romanticno, i da je taj pejzaz idealan dekor za vjencanja. Nije ih trebalo puno nagovarati da nam puste svoju muziku i inprovizuju plesnu koreografiju na palubi. Samo jos nismo nasli nacin da dovedemo i slonove da festa bude potpuna.

-          Koreanke su se krile u kabini i samo bi promolile nos nakon sto se se obilato namazale kremom zastitnog faktora 120. Sve ljepote svijeta nista ne vrijede ako im koza uhvati koju zraku sunca, pa ne daj boze potamni.

-          Japanci, takodje namazani sa 120 faktora, uslikali su par hiljada fotografija, da poslije uzivaju na tenane

-          Tajlandjani su malo oborili nos, jer su nakon dugog argumentovanja ipak prihvatili da je Ha Long « malo » ljepsi i veci od njihovih stijena pored Krabija

-          Indonezani su htjeli da im se garantuje da ce imati slaufe i jeleke kad se bude islo u obilazak uvala i spilja kajakom, jer oni ne plivaju.

-          Vijetnamci su ponosno svima objasnjavali da je ostva stvorio jedan dobri zmaj da zastiti Vijetnam od kineske mornarice, sto prisutnim Kinezima bas i nije bilo pravo.

Ja sam iz prikrajka posmatrala tak pacvork Azije i kultura, i zamolila kapetana da napravi 2 kruga oko “moje” stijene, u obliku paceta, gdje imam namjeru napraviti kolibu i onda sjesti na kljun i mlatarati nogama kod sunce tone u moje zeleno more.

 

 

 

Good morning Vietnam
<< 06/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
227422

Powered by Blogger.ba