Koliko puta sam se uvjerila da je svijet stvarno mali. Sjedis recimo sa ljudima iz Amerike, koji kroz pricu spomenu da poznaju jednog Bosanca, i taj Bosanac se ispostavi tvoj nekadasnji komsija. Onda u Hanoju kroz pricu o sistemu skolstva, otkrijes da je tvoja sagovrnica zavrsila istu gimnaziju u malom mjestu na jugu Francuske, koje vecina Francuza ne zna naci na karti, i da vec 10 minuta prica o  profesoru istorije koji je istraumirao generacije djaka i sa kojim si se ti tako lijepo nadgovarala.
Onda se zabezeknes kad te u gradu na sjeveru Japana pozdravi kolega sa "Dobro dosli", jer je porijeklom iz grada na moru gdje zive tvoji mili i gdje ides vec 30 godina.

Ali kad sam slucajno nabasala na rodjake iz Australije u jednoj prodavnici u Tokiju, shvatila sam da se ova planeta skupila ko vunena carapa kad je greskom odkuhas.