Good morning Vietnam

Na putu oko svijeta... i na duzoj pauzi u Vijetnamu (Sarajevo - Pariz - Sajgon - Pariz)

15.11.2015.

Moj Pariz

U Francusku sam došla potpuno slučajno, prije više od 20 godina. Jednostavno tako mi se zalomilo one zime 93, kad smo pokušavali naći spasa bilo gdje na planeti zemlji. Nepoznati ljudi su nas primili u malom gradu na jugu Francuske, hranili, školovali, oblačili i pomogli da stanemo na svoje noge. Najvažnije, dali su mi šansu da postanem svoj čovjek, završim neke škole i nikada, niti u jednom trenutku nisam se osjećala kao građanin drugog reda.

U Parizu živim duže nago u rodnom Sarajevu; iz Pariza sam odlazila u svijet, i opet mu se vraćala, jer je Pariz moj, kao sto je moje i Sarajevo i Saigon i svi gradovi gdje žive ljudi zbog kojih jedan grad postaje dom.

Noć 13. novembra provela sam panično tražeći gdje su ti moji ljudi, i oni su tražili mene. Ta mjesta gdje se odvijao horor, su naša draga mjesta, gdje smo se sastajali, smijali, prepirali, slušali muziku, šetali noću, jednostavno bili mi obični ljudi u jednom gradu koji nam je to omogućavao.

Čitam komentare iz zavičaja o "dogadjajima" u Parizu i ne mogu povjerovati kako imamamo kratko pamćenje, ili čak pamet. "Geopolitički strategi" i samozvani historičari, objašnjavaju - ili pravdaju -zašto se to sve desilo i podsjećaju na francusku kolonijalnu silu, bombardiranja Libije, karikature, zabranu hidžaba u javnim ustanovama, oskudne lanč-pakete koje su djelile francuske plave kacige i ko zna još kakve grijehe "zlih" Francuza...

Te stotine žrtava ljudskoj bezumlja, mrtvi i ranjeni, snose krivicu za te grijehe, bas onoliko koliko sam ja i moji drugovi iz ulice bili krivi 92. za pokolj na Kosovskom polju i postojanje ćele kule.

Drugi pak, napominju da nije red žaliti za pariškim žrtvama, dok jos vise ljudi gine u Palestini i Siriji. Zamislimo samo kad bi nam neko 10. jula zabranio da plačemo svoje mrtve u Srebrenici jer je u to isto vrijeme u Ruandi ubijeno 100 puta vise ljudi...

Ne čitam više članke ni komentare iz zemlje, koračam sablasnim ulicama Pariza, koji će opet jednom biti onaj moj Pariz, samo što nekih ljudi više nema...

Good morning Vietnam
<< 11/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Vodic kroz impresije

Idemo na izlet!
Obilzak Vijetnama

Ha Long Bay
Hue - u posjeti carevima
Miris kise u Sajgonu
Ostrvo Phu Quoc
Mekong
Ostrvo Con Dao
Dalat
Granap u Sajgonu
Motori, motori
Na putu
1000 godina Hanoja
Praznik u Sajgonu
Ha Long Bay - opet



Zivi se, zivi u Vijetnamu

Prva klapa
Nostalgicna lista
Makedonska opera
... u drustvu kucanica
Parlez-vous Vietnamien?
Pho,tanjir supe
Rahatluk
Ko me cuva ?
Pijacni dan
Taj trenutak
Ne znas ti…
Onaj drugi Vietnam
Masaze, mmmm
Riblji pedikir
Ogledalo, ogledalce
Moja slasticarna
Jedna teta u Sajgonu
Kako se putuje vozom
Duhovi Sajgona
Srce, ruke, lopata
Kuca nade - Sajgon
Svi u stroju
Pjevaj borbene
Cija si ti?
8. mart u Sajgonu
Pecat i zakon
Oluja u Sajgonu
Lutke moje vijetnamske
Pozitivne vibracije
Zivotinje i ja
Zadnja stanica
Vijetnamska svadba
Emocije i Azijati


Argentina

Buenos Aires-La Boca
Andi
Uposjeti ko druga Guevare
Put vrhova
Voda, voda...
Vodopadi Iguazu
Nebeski Iguazu

Brazil
Rio
Sao Paolo

Urugvaj
Na obali

Kuba
S druge strane ulice
Auto moto savez
Cuba libre

Malezija
Pijacni dan
Polja rize
Borba za zivot
Dobri andjeo

Indonezija

Seminyak Bali
Bali za sve


Japan
Cho-Cho San
Yokosuka
Kako me Japan odusevi

Koreja
Kad covjek ogladni
Borba sa stapicima
Koreanci se mlate!
Moj Gangnam style

Kambodza

Kambodzanski balet

Tajland
Budin blagoslov
Bangkok s proljeca 2010
Iza 7 gora (Koh Phi Phi)
Kad me puste do Bangkoka

Francuska (ona moja)
Moje ostrvo u Parizu
Moj jug
Vijetnamka u posjeti
Pariz s druge strane

malo Blizi istok
Kontrasti Dubaija
Abu Dhabi
Marakes

Nako
Lenjingrad
Berlin
Madrid
Lisabon












































pasos na pregled
free counters

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
213716

Powered by Blogger.ba