beats by dre cheap

Yokosuka, americki Japan ili japanska Amerika

Poslalo me opet u Japan, ali me je ovaj put umjesto carobnog ostrva Hokaida zapao grad Yokosuka juzno od Tokija.


E sad, malo istorije i geopolitike, tek toliko da docaram dekor:
Japanu je, kao porazenom 1945. zabranjeno da vise ikada vodi bilo kakav rat (sto li nekome to ne pade na pamet i za Balkan?) i ukinuta vojska, mornarica i kojekakve oruzane formacije. Onda su dobri i plemeniti Amerikanci dosli da cuvaju Japan da ih ne bi zli Kinezi i podli Sjeverni Korejci umlatili. U medjuvremenu su Japanci osposobili svoje snage samoodbrane, ali to je vec druga prica. Sve u svemu Amerikanci su jos tu i dan danas, njihove baze dobro ukorijenjene svuda po Japanu, sa najvecom na ostrvu Okinawa, a zatim u Yokosuki.


Dakle zamislite grad na obali, gdje vam sa pucine veselo mase americka mornarica i gdje je centar svih zbivanja vojna baza sa nekih 20000 vojnika. Sve je prilagodjeno americkom nacinu zivota; McDo' i ostali Burger kraljevi bljeste obavijeni mirisom przenih krompirica i hamburgera. Barovi i kafane Texas, Oklahoma i kojekakvi Misisipiji, se nadmecu koji ce bolje docarati ambijent americkih nedodjija. Pokoji Irish Pub dodje kao egzotika. Jedino japansko ime kafane na koje sam imala priliku naletjeti je Cunami... pretpostavljam japanski crni humor...


Nocima sam trazila neki japanski Sushi bar, i jedino sam nasla Fast Sushi...


No Amerikanci su ostavili nesto vise od svoje gastronomske vjestine. Godine su ucinile svoje i vec gradom hodaju ljudi mojih godina, djeca "mjesovitih" brakova, pola crnci pola Japanci, mala kosooka djeca kojima se prepoznaju crte oca portorikanaca ili meksikanca... Sjedinjene boje benetona u drzavi koja je ne tako davno zabranjivala pristup bilo kakvim strancima, da im ne bi pomutili njihovu "cistu krv".


Mimo baze, citav grad djeluje kao zivi muzej godina kad je Japana bio daleka buducnost za ostatak svijeta, zarobljen u tim slavnim 80.-im. Opsti dojam je kao kad gledate naucno-fantasticni film snimljen prije specijalnih efekata; nesto zastarilo, ali u isto vrijeme dirljivo, toplo kao plisani medo i naivno kao sto smo bili mi kad smo mislili da ce se za naseg vakta hodati po kojekakvim marsovima ili ce nam barem mali zeleni pokucati jedno jutro na vrata.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
22/10/2009 16:10