beats by dre cheap

Ogledalo, ogledalce...

Vijetnamci su ponosna nacija; nerijetko ce se pohvaliti da su oni, mala nacija, uspjeli da pobijede i istjeraju 3 svjetske sile/

-  Kineze koju su ih drzali pod cizmom (ili tacnije nanulom) 10 vjekova

- Francuze dok su ovi jos bili neko i nesto na svjetskoj sceni u 50-im godinam

- Amerikance za vrijeme dobro poznatog krvavog rata

 

Ja im tu odajem priznanje, jeste da su ginuli ali su odrzali svoju naciju i kakvu takvu slobodu.

Uzimajuci sve to u obzir, nije sad jasno odakle im  fascinacija za “bijelog covjeka”,  mjesavina divljenja i precutnog  prihvacanja, nazovimo superiornosti. Raditi sa zapadnjacima je znak drustvenog uspjeha. Neki od mojih vrlo uspjesnih

lokalnih partnera uopste ne zele pregovarati sa mojim kolegama Azijatima. Prilicno neprijatna i mucna situacija, kad shvatis da je njima svijetla boja koze sinonim za profesionalnost i znak da ih postujes jer si im poslao nekog ko je rodjenjem stekao pravo da odlucuje…

 

No, ta fascinacija prelazi granice poslovnog svijeta, jer su njima bijelici jednostavno lijepi. A nismo boga mi, ima nas svakakvih, glavatih, nosatih, dugacih, sirokih, spljostenih i spicastih.

Upravo sam se vratila sa puta iz centralnog Vijetnama, gdje sam drzala govor pred nekih stotiljak tamosnjih radnika. Kad bi neko od njih uzeo rijec, prvo bi mi reko, potpuno bezazleno “moram vam reci da se svi slazemo da ste jako lijepi”, ili “nama svi zavide sto imamo tako lijepu seficu”. Sta na to odgovoriti? Osmjehnuti se, zahvaliti, reci da su i oni svi lijepi? Da ne bude zabune, ja se uopste ne smatram posebno lijepom, jednostavno normalnom prosjecnom osobom koja se na ulici utapa u masu –  i tu se samo moja mama ne bi slozila, samo njoj sam najljepsa na svijetu. No, svijetla kosa, bijela koza koja ne crni ma koliko dugo se “pekla” na suncu, i to da sam za koju glavu visa od njih, je dovoljno da me proglase za Miss gradica u centralnom Vijetnamu i okoline.

 

Nakon neizbjezne seanse slikanja, prvo onako “coporativno”, a onda pojedinacno sa onim hrabirijma, dosla sam kuci i nesvjesno stala pred ogledalo. Gledam da se nije desila  neka nagla promjena, mozda je neki andjeo sletio na moja ramena i prekrio me zlatnom prasinom, ili me je pak neka dobra vila dotaknula carobnim stapicem. Nista, ja vidim isti lik kao onaj kad sam ujutro prala zube, sa samo tamnijim podocnjacima i malo razmazanom sminkom zbog vlage i vrucine.

Dobre vile su vjerovatno zauzete u nekim drugim bajkama, a andjeli spavaju na debelim bijelim oblacima, ili se pak samo prikazuju mojim Vijetnamcima…

 

 

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
14/05/2010 17:54