beats by dre cheap

Duhovi Sajgona

Sjecam se kad smo kao djeca prizivali duhove. Skupi nas se 5-6 kod nekoga u kuci, spustimo roletne, upalimo svijecu, poredamo u krug uredno izrezana slova abecede, pa svi stave prst na casu i ponavljamo "duse javi se". Uvjek bi se nasao neko ko bi pomjerao casu, ili zatresao sto, pa bi se se zavrsilo u opstem haosu cike, vriske i smijeha. Poslije bi se onaj u cijoj smo kuci vrisili taj visoko duhovni eksperiment, malo plasio da mu koji duh ipak ne ostane u kuci, ali sve bi se popravilo dolaskom roditelja sa posla koji bi bez ikakvog obzira sklonili nase rekvizite "crne magije" da postave serpu sa ruckom.

Nikad se ne bih sjetila tih djetinjih eksperimenata da se nisam suocila sa cinjenicom da u Vjetnamu gotovi svi vjeruju u duhove. Malo poslije mog dolaska ovdje, pozvala sam 30 kolega iz citavog Vijetnama na seminar. Zacudila sam se kad su me 3 puta pitali da li stvarno zelim da rezervisem svakom zasebnu sobu u hotelu. Naravno, meni ne pada na pamet da dijelim svoju sobu, pa predpostavljam da i ostali zele svoj licni konfor. Prvo jutro sam otkrila da su svi spavali po dvoje u sobama. i tako ostavili pola soba da zjape prazne. U prvi mah sam razumjela da je razlog trosak - "cost", pa sam ih podsjetila da su sobe vec placene, a onda se izpostavilo da je razlog "ghost" - duh. !?!?!

Kakvi crni duhovi - sve su to ozbiljni, obrazovani ljudi, vecina stariji od mene - no njihov smrtno ozbiljan izraz lica mi je potvrdio da se stvarno plase duhova u nepoznatoj sobi.

Duhovi ljudi koji su umrli nasilnom smrcu, narocito oni koji su se objesili ili koji nisu propisno ispraceni na onaj svijet, natavljaju da zive u Vijetnamu i plase narod. Kad neko umre, najmanje 24 svira glasna muzika i trese se citava mahala, da duh umrlog ne ostane tu. Ja se licno vise bojim da ne izgubim znatan postotak sluha, nego duhova, ali izgleda da sam jedina, pa mudro sutim, i diskretno stavljam cepove u usi.

Juce primjetih da jedna kolegica nosi ogroman krst oko vrata - ima brat bratu kilo u njemu. Objasnila mi je da je vidjela duh jedne zene u svojoj sobi, pa se sad stiti krstom i pali stapice, ali nije bas sigura da je to dovoljno jer je u njenom komsiluku ima jako puno duhova, pa razmislja da joj je bolje da se odseli...

- ?!?!?

Tu su svi priskocili sa svojim licnim pricama o susretu trece vrste. Svako je barem jednom sreo duha, a redovo im duh pomjera namjestaj i pravi smicalice po kuci. Ja licno kad cujem neko kuckanje po kuci, krenem u lov na gustere kojima je merak da se zavuku bas kod mene, a izgleda da bih trebala zapaliti stapic iz hrama.

Na pitanje zasto ja nikad nisam srela duha, kad citav grad vec vrvi od njih, nasli su se u nedoumici. Neki misle da me se mozda duhovi plase - ta hipoteza mi se cini jako zgodnom, dok su drugi ubjedjeni da i kod mene ima duhova sam ih jos nisam vidjela. Kao neoboriv dokaz uzimaju to da sam prosle sedmice pala niz stepenice jer me je duh gurnuo. Ja sam mislila da je prevagnuo tezak kofer i to da su stepenice pravnjene za ljude koji nose obucu broj 30, a izgleda da imam duha koji voli neslane sale...

A da za svaki slucaj zapalim koji stapic, tek toliko da vijetnamski Kasper vidi da sam prijateljski raspolozena?

 

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
11/09/2010 19:33