beats by dre cheap

Svi u stroju - ili kako uvesti red i mir u Vijetnamu

Kladila bih se u da na vijetnamskom jeziku "cekati u redu" ne postoji ili ako se moze prevesti, onda to oznacava jedan potpuno apstraktan pojam, nesto daleko, tamo gdje su ljudi lijeni i priglupi. Vijetnamac ne voli red, on uvjek negdje zuri i ponasa se po "adetu" - ko prvi do djevojke njegova je.

Kako svake sedmice putujem, provodim jako puno vremena na Sajgonskom aerodromu. U pocetku me je dovodilo do ludila to sto svi hrle da cekiraju karte, gaze ti po nogama, izvale ti kuk teskim koferom, preko glave bi ti presli samo da imaju merdevine. Onda nastaje borba kad treba uci u avion, gura se laktovima, podmecu noge, da ne bi slucajno avion otisao bez njih. Ipak najzanimljivije je slijetanje. Cim se avion priblizi pisti, svi otkopcavaju pojaseve, skacu na noge, vade prtljagu i trce prema izlazu. Sirote stujardese, koje su jos propisno vezane, pokusavaju da ih smire, ali u opstoj graji niko nikog ne cuje. Naravno u toj zbrci kad avion odskoci od pistu neki padnu, a kofer sleti bas na moju glavu.

U pocetku sam sve to zabezeknuto posmatrala, a onda je proradila moja balkanska krv - "e, nesh' ti mene". Pocela sam i ja da ih guram, jednom sam covjeka, koji je preko mene pokusavao da dohvati kofer, vratila na sjediste i zavezala mu pojas, zenu koja se zalijepila za mene da dobije kartu i usput zvirne sta ima kod mene u tasni, odigla od zemlje i vratila dva metra nazad. Postala sam bosanska verzija Ramba, i vrlo tecno se svadjam i galamim na svom maternjem jeziku.

No, ipak to kosta zivaca, a i ne ide bas lijepo uz moj imidz, - ja sam ipak jedna dama -, tako da sam morala sjesti i smisliti neku drugu soluciju.

Pazljivo sam odabrala 100 pjesama, uglavnom rok iz 80-ih, i napravila "playlist" - airport. Cim krocim na aerodrom, svatim muziku do daske, slusalice u usi, pa pjevam i poskakujem u ritmu; to vise nije aerodrom vec plesna pista. Zamislite zenu propisno obucenu u crni kostim sa aktovkom,  koja ide prema salteru pjevajuci Krvavu Meri od Stulica, ponekad se okrene na peti i mase rukama. Svi mi se sklanjaju, jer vide da se vjerovatno radi o nekoj budali. Ja sam presretna, plivam u moru muzike, i zadovoljna sam sto i ovdje vazi internacionalno pravilo da je budale ipak bolje propustiti.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
07/11/2010 12:31