beats by dre cheap

Mirno! Na mestu voljno... ali ne bas previse voljno...

Obicno ne reagujem na vijesti iz nase nam zemlje. Uzasavam se ljudi koji vec 20-30 godina zive po raznim coskovima planete, i redovno pametuju i daju savjete kako treba urediti Bosnu. No vijest da je uhapsen general Jovan Divjak, me rastuzila i podsjetila na jedan davno dogadjaj.

Prije vise od 10 godina, kad sam bila student u Francuskoj, slucajno sam upoznala gospodina Tonija. Taj veliki gospodin, pokoj i rahmet mu dusi, rodjeni Francuz, nije ima nikakve veze sa Bosnom, osim sto je za vrijeme rata organizovao i licno prevezeo 16 konvoja humanitarne pomoci. O tom velikom gospodinu bi se mogla napisati knjiga, o tome kako je uopste dosao do Bosne, kako je dizao kredite kad ne bi skupio dovoljno novca za konvoj, kako je bio zarobljen u Mostaru i kako je pomogao stotinama ljudi, i kako je na kraju, onom velikom kraju, njegov pepeo po njegovj zelji prosut u Neretvu. Gospodin je se bio sprijateljio sa genarelom Divjakom i pomagao njegovu humanitarnu organizaciju, no kako je vec tad bio bolestan, ja sam odlucila da preuzmem taj konvoj, koji je trebao biti njegov posljednji.

Skupila se grupa omaladinaca, Francuza koji su o Bosni samo znali da sam se ja tu rodila i da je do nedavno bio vrlo ruzan rat. Sest mjeseci se skupljao novac, materijal i nova roba, pa se u junu trebalo krenuti iz Bretanje put Bosne. Kako nam je u prosjeku bilo jedva 20 godina, a Bosna tamni vilajet, niko nam nije htio osigurati kamioncice, one od 16 kubika, koje smo mi sami trebali voziti. Gospodin Tony je opet to sredio i preuzeo odgovornost na sebe.

Moji 8 drugova Francuza, su krenuli u tu avanturu na celu sa mnom, i nisu bas znali da li idu na eksurziju ili u dzunglu gdje ce ih pojesti strasne azdaje. Ponasali su se krajnje neozbiljno, pa sam imala osjecaj da vodim pacurliju u pionirsku dolinu. Dok smo bili blokirani na granici oni su se igrali zmire i prskali vodom, odlucili zastati u nekoj sumskoj birtiji u 3 sata ujutro u RS-u da probaju lokalne specijalitete, plakali jer nisu htjeli napustiti djecu u domu, i molili da povedu barem one najmanje, sat vremena hodali oko stoga sijena i pokusavali se zavuci, i pokupili su na kraju mace koje se izgubilo na cesti i odveli ga kuci, gdje se naraslo pod imenom Drina i postalo strah i trepet francuskih miseva.

No onda, nakon par dana putovanja i posjeta raznim institucijama dosli smo do Generala u Sarajevo. Tu ih je on uzeo pod svoje, prvo je istovar i popis kaminona zavrsen u rekordnom vremenu. Onda ih je odveo u obilazak bivsih vojnih linija oko Sarajeva. U vojnickom stilu, svi su hodali sutke, jer im je general davao naredbe na perfektnom francuskom.

 - ti mali preparkiraj vozila i tu cekaj dok ti ne posaljem zamjenu, ti vodi kolonu na vrh brda i ne skreci, a ti ako ces slikati okolo, imas 2 minuta da se vratis u grupu.

Ne moram ni reci da su ga svi slusali bez pogovora. Dva dana nakon toga su jos hodali u vodu i trzali se kad bi neko viknuo.

Na dugu listu zahvale, za sve sto je general ucinio za Bosnu, Sarajevo i stotine bezimenih ljudi, ja skromno dodajem jedno veliko hvala sto je uritkao tu moju francusku balavurdiju, pa su se sretno vratili i danas postali veliki ljudi.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
05/03/2011 11:22