beats by dre cheap

8. Mart u Sajgonu

Za sve one godine koje sam provela u Francuskoj, ne sjecam se niti jednog 8. marta. Barem ne onako kako ga ja pamtim kao dijete, kad se danima skupljalo od dzeparca ili od "kusura" da se mami kupi cvijece u saksiji, koje bi se nakon 2 dana obavezno sparusilo, ili kad bi svi zatrpali uciteljicinu katedru cvijecem i Krasovim i Zorinim bombonjerama. Jednostavno u Francuskoj, Dan zena, je u rangu medjunarodnog dana za borbu protiv smrtne kazne ili dana za zastitu zivotinja. Svi znaju da postoji, ali ga niko ne slavi.

Trbalo je da dodjem u jednu od poslijednjih kumunistickih zemalja da opet osjetim drazi 8. marta. U Sajgonu 8. mart pocinje u 4 ujutro kad svi ulicni prodavaci iznesu svoje stolove sa prigodnim poklonima. Ima tu naravno plasticnog cvijeca, koje svijetluca i savija se u ritmu lambade, ukrasa za kosu u svim drecavo rozim nijansama, zlatnih nesesera sa kremama za izbijeljivanje koze, velikih korpi umotane u sjajni staniol, prigodno napunjene secerom i kafom.

Svjeze cvijece je rasuto po trotoaru, gdje ga desetine zena skuplja i pravi prigodne bukete koje lijepe selotepom i na kraju obilato pospu zlatnim sljokicama. One ozbiljnije cvjecare po citav na razvoze aranzmane gdje je cvijece zabodeno u kartonsku kutiju ili veliku kocku od spuzve; naravno opet sa zlatnim sljokicama.

Moje zene u kancelariji su se naljepsale, obukle cipkane bluze, zavezale svilene salove i svako malo zirkaju prema vratima da vide kome ce sad donijeti buket. Naravno, buket se treba dobiti na poslu, jer sta vrijedi ako ti muz pokloni zlatno cvijece kod kuce, ako to niko ne vidi. Od silnih buketa, koje razvoze po zgradi ne moze se uci u lift, a cvijece iz sata u sat izgleda sve umornije, jer ga od zore vozaju po gradu u korpi zavezanoj na sic motora na 38°C. Vidim da su malo razocarani sto firma nije organizovala nista, nema ruza, vatrometa, slobodnog dana pa ni cak svecanog rucka. Ponesana opstim ambijenom i meni je malo krivo sto nema nista posebno za 8. mart, dok ne shvatim da je "firma", u stvanosti moja malenkost, i da sam upravo izgubila sve "poene" koje sam sa mukom skupila pjevajuci vijetnamske ljubavne pjesme u karaoke barovim sa kolegama.

Zaboravila sam na 8. mart, i postidjena se krijem u svojoj kancelariji. Spas dolazi od dvojice vijetnamskih kolega, koji donose case slatke supe "Che" i organizuju zakusku za sve. Svi se bacamo na supu od kokosovog mijeka, u kojoj udruzeno plivaju 3 vrste graha, kukuruz, zrnevlje nara i prozirne trakice aloje, sve ukraseno usitnjenim ledom.

Eto neko za 8. mart dobije cvijece i cokolade, a ja grah u kokosovom mlijeku

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
10/03/2011 17:59