beats by dre cheap

Oluja u Sajgonu

Cudne su ove proljetne sajgonske  oluje. Nije jos sezona kisa, ali se oblaci ponekad odluce da izvrse generalnu probu, prije nego se sto se nasele nad nasim glavama na sest mjeseci.

Sest sati, ja stojim na pomocnim stepenicama zgrade gdje radim kad ne hodam po gudurama Azije i druzim se sa svojom popodnevnom cigaretom. Brojim nebodere koji su nikli u ovih par godina koliko sam vec ovdje i odjednom me zapahnu intenzivni mirisi grada. Kao da je neko razbio i prosuo bocice gradskih mirisa, mjesavina trave, vlage i prasine. To je znak za uzbunu, i u daljini se vec crne gusti oblaci. Za par minuta pocece da grmi i sjeva. Svi grabe tasne, aktovke, ostavljaju na pola napisane papire i lete kucama. Samo je pitanje minute kad ce se nebo otvoriti i pretvoriti ulice u potoke.

Uspjevam da se provucem kroz saobracajni haos, i prve kapi, krupne kao kokosija jaja me dostignu na par metara od kucnih vrata. Kisa pravi velike tufne na mojoj haljini i brise mi sminku koja mi i onako vise ne treba. Vrijeme je da se zavuces u neko skroviste i cakas da se neman umori. Kisa lije, vjetar kida mlade grane na palmama, i svaki put kad grom udari cuje se vrisak negdje dole u mahali.

Prekasno primjetim da nisam unijela ljuljacku sa terase. Kisa je obilato zaljeva i znam da ce uskoro zahrdjati. Kao ona plavusa koja pred korom banane kaze, "jao ne, opet cu pasti" i ja znam da ce ljuljacka puknuti kad za par sedmica zalegnem u nju da citam knjigu i da cu se opet udariti od beton. Mirim se sa svojom sudbinom i buducom modricom. Logicno, i ja sam plava.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
06/04/2011 15:38