beats by dre cheap

Lutke moje vijetnamske

Juce mi je bio rodjendan, onaj dan kad odjednom ostarim za godinu, i mogu se tjesiti da mi je u glavi 20 a u nogama 40 - pri tom mislim da duh i koliko sam kilometara presla, a ne, ne daj boze, na smanjene intelektualne sposobnosti ili prosirene vene na nogama - ali rodni list zna svoje i nista ne prasta.

Nekad sam pravila velike feste, dolazili su znani i neznani, danima se pripremalo, rasklapao namjestaj da se vise naroda nagura u moj mali pariski stan, uzimao se slobodan dan da se nakuha, jer gdje ce Bosanac pozvati narod a da nema hrane ko drva,  ali me je to sve proslo. Na veliku zalost mojih vijetnamskih kolega, koji jako vole rodjendane, a izgleda posebno moj...

Prosle godine su moju kancelariju pretvorili u tropski vrt sa cvijecem i biljkama, prije dvije godine su nabavili 100 balona koje su vjesto oslikali i napisali cestitke. Onda se nakupi raznih lokalni specijaliteta i od radnog dana vise nema nista, vec se lumpuje i slavi.

Ove godine je moj rodjendan pao na neradni dan, sto sam ja vjesto iskoristila da smugnem do Singapura, i nestanem u vidu lastinog repa, kao da se sakrijem od ove dodatne godine.

Po povratku me ceka paket pred vratima, rucno oslikana cestitka i pozivnica da sutrasnje slavlje i ogromna bijela cokolada, specijalno uradjena za mene sa porukom i mojom slikom. U zemlji gdje je tesko naci pravu cokoladu, to je vrhunac paznje, ne znam ni gdje su to nasli da se proizvodi.

Osmjeh mi se dva puta obmotao oko glave i zahvaljujuci mojim lutkama dragim, pristala bih da ostarim i po dvije godine svakog aprila :-)

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
10/04/2011 15:25