beats by dre cheap

Zadnja stanica - Vijetnam

U neka davna vremene, dok je svijet bio podijeljen na kolonije i kolonizatore, ko god bi malo zgrijesio bio bi poslan na poravni ispit u neku « divlju » koloniju. Nevaljali sinovi, ubogi siromasi, kockari koji su izgubili ocevo imanje, i oni koji su bili u zavadi sa zakonom, bi lijepo sjeli na brod i jednog dana osvanuli na obali Indokine. Tu bi zapocinjali novi zivot, gdje bi ih njihova bijela koza oprala od svih grijeha i davala pravo da budu neko i nesto.  Placali bi oni svvoj dug drustvu znojeci se na tropskim vrucinama i trazili smisao zivota u oblacima opijuma.

 

Vijetnam se davno izborio za svoju nezavisnost, istjerali su Kineze, Francuze i Amerikance, ali za neke on ostaje zemlja zadnje sanse. U mnostvu stranaca koje je ovdje doveo posao i omladine zeljene avanture, jos se moze nabasati na ljude u godinama, kojima je ovo zadnja stanica. Sretnem ponekad Evropljane, koji se lako razaznaju u masi. Pred njima je casa, lice malo podbuhlo i govore glasno, tek da pokazu ko je ovdje gazda. Zive u zabacenim provicijama, gdje drze kafane, obicno otvorene na ime nove lokalne zene, ili se jednostavno « bave biznisom ». Drze duge monologe, gdje mijesaju svoje podvige u nekom drugom zivotu, analizu politicke situacije u maticnoj zemlji, glupost lokalnog stanovnistva i uvjek zakljucuju da su oni sve shvatili u zivotu.

Obicno u svojoj zemlji nisu bili preko 10 godina, jer « duga je to prica ». Prica koju pokusavam da ne cujem , jer predpostavljam da cu lakse spavati… Neki spomenu bivsu zenu i bivsu djecu, koju eto u najboljem slucaju jos treba « sponzorisati » . Izbjegavam ih koliko mogu, i ostavljam sa casom zestokog pica u panicnoj potrazi za novim sagovornikom. Oni svakako nemaju gdje dalje…

 

Poekad me pitaju kako sam ja ovdje zavrsila. Ja im sa osmjehom odgovaram da ja ovdje nisam zavrsila, vec sretno doputovala.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
16/05/2011 17:44