beats by dre cheap

Za svaciji ukus – Bali

 

Kad su u mladim desetljecima proslog nam vijeka, Holandjani shvatili da je buducnost u turizmu, a ne samo u plantazama i rudnicima, poceli su na sav glas da izvikuju svoju tadasnju koloniju Bali.

Bali, carobno ostrvo, koje su dobri duhovi obdarili svim zemaljskim ljepotama, a kako je tu glavna religija hinduizam, a ne islam kao u ostatku Indonezije, domoroci su toliko egzoticni i slobodni da mlade zene hodaju okolo polugole. Bogati avanturisti i besposlicari su nahrlili u taj tropski raj na zemlji. Vjerovatno su se brzo uvjerili da su Holandjani malo pretjerali, narocito sto se tice tamnoputih ljepotica golih grudi, koje su uzaludno trazili, ali legenda je bila stvorena.

 

I danas kad se izgovori «  Bali », odmah cujemo zvuk valova, vidimo bijelu plazu koja se proteze u beskonacnost i opaja nas miris tropskog cvijeca. Indonezani su to vrlo dobro shvatili i koriste tu idilicnu razglednicu da privuku milione turista svake godine. Kako turisti imaju razlicite ukuse, i ponuda se prilagodila – ima sve!

 

Gradici na jugu, Kuta i Legian su namjenjeni Australijancima. Valovi su opasni i bas pogodni za surfanje. Kafane sluze hladno pivo od zore do mraka, a navece je dernek. Ne znam da li sam ostarila, ali mi se zeludac malo zavrne u lijevo kad u 7 ujutro pijem svoju prvu jutarnju kafu pored ljudi srednjih godina koji su vec udarili po flasama piva. Plaza jeste bijela i pjeskovita, ali plivanje je zabranjeno, zbog valova i jakih morskih struja, pa sve svako malo neko udavi (mozda oni koji su malo pretjerali sa pivom?) U prosjeku svaki 20 sekundi, plazni prodavaci pokusavaju da vam prodaju orginalne kineske suvenire na kojima pise Bali. Dakle, Kutu i Legijan ostavljamo za sobom.

 

Odmah pored gradic Seminyak  je rezervat Francuza. Hoteli su luksuzni, prodavnice kao na Azurnoj obali, a restorani sluze najfinija vina i sve varijante francuske kuhinje. Ako ste kao ja pozeljeli prave francuske kroasane – mozete ih naci tu, bas kao da ste u centru Pariza. Fino hruzgaju, od cistog putera i mrve se po pravilima.

 

Ako vas sva ta gungula nervira i trazite malo autenticnosti, a da ipak ostanete na plazi, treba pobjeci na susjedno ostrvo, Lombok, ili tacnije na minijaturna ostrva Gili. Ostrva Gili su dugo bila raj poslijednjih hipika – jedino prevozno sredstvo je biciklo ili mala kola koje vuce poni. Gili su danas zaposjeli klubovi ronilaca, jer kilometri korala koji okruzuju ostrva, daju utociste stotinama sarenih ribica, morskim kornjacama i malim ajkulama. Na Giliju, vrijeme tece sporo, sjedi se proed plaze i satima se prica ko je vidio najvecu kornjacu, a ko se trkao sa ajkulama. Ja licno vise volim da te trkam sa kornjacama.

 

No vratimo se na Bali, u njegovu unutrasnjost, u carski grad Ubud. Ubud nije na plazi, pa ne privlaci isti tip turista. Ubud je vec desetljecima, utociste svjetskih umjetnika, i onih koji bi zeljeli biti umjetnici. Okruzuju ga valovita polja rize, ogradjena kao terase i gusto rastinje. Na svakom koraku nalazi se mali hram, okicen svjezim cvijecem, vegetarijanski restorani i skole za meditaciju i jogu. U Ubudu, vlada neki spokoj, cim se malo udaljite od autobusa koji dovode turiste iz gore napomenutih rezervata, na dnevnu ekskurziju. Svi traze mjesta koje je nedavno proslavio film sa Juliom Roberts. Treba se samo kretati u suprotnom smjeru…

Eto samo u Ubudu sam dozivjela Bali, i pozeljela se vratiti, na par mjeseci, iznajmiti kucu sa poglednom na polja rize, kupiti stafelaj, kistove i boje, i ako nista onda usavrsiti onog Cica Glishu, koji mi jos uvjek izadje malo na krivo.

 

 

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
19/05/2011 17:28