beats by dre cheap

Meditacija i ja nismo bas u najboljim odnosima

Prosle sedmice u Bangkoku, na kraju jedne vrlo ozbiljne konferencije, gdje se tri dana govorilo o investicijama, rezultatima, trzistu i krizi, organizatori su skupili, nas par desetina nervoznih menadzera iz citave Azije i pocastili nas ubrzanim kursom meditacije.

 Cas meditacije je drzao stariji budisticki monah, prijeklom Francuz, koji je sjedio na bini umotan u narandzastu odoru, i blagim glasom pozivao nas pocetnike u duhovnim stvarima da se pridruzimo. Mi smo krotko posjedali na pod, svi obuceni u bež pidžamice, i pokusali smotati svoje ukocene noge u nesto sto bi trebalo liciti na pozu lotusa. Da budem iskrena vise smo licili na skup krakatih žaba, nego na buket delikatnih lotusa.

Prvi sat je protekao u predavnju o teoriji meditacije, a zatim smo poceli sa vjezbama. Trebalo je prinijeti desnu ruku na srce, sporo, sto sporije, a zatim i lijevu. Ja imam veliki problem sa brzinom pokreta, tako da je moja vjezba vise licila na koreografiju makarene, nego na meditaciju.

Onda je trebalo zamisliti jedan predmet, i dobro ga "vidjeti" sa svih strana. Ja sam zamislila klavir. Stvar se pogorsala kad je trebalo taj isti predmet "unijeti" pa prosetati tijelom do centra koji se nalazi 2cm iznad pupka. Moj klavir se opirao i nikako nije htio da udje kroz lijevu nozdrvu gdje mu je receno da se uvuce. (desna nozdrva za muskarce, ako ko hoce da proba). Zavrsili smo tako sto se trebalo koncentrisati na osjecanja koja nam spontano dolazi do svijesti, a zatim ih se osloboditi. Moja jedina misao je bila - "joj, sto je dosadno..." i nikako se je nisam mogla osloboditi.

Na kraju predavanja, moje kolege su ushiceno govorili kako su se divno opustili i oslobodili svih negativnih misli. Mislim da su se malo pretvarali, jer ne mogu povjerovati, da je jedino moja duhovnost na nivou punoglavca.

Sve u svemu, je cu se ipak drzati svoje metode ciscenja glave i misli. Kad mi dodje, uzmem jedna manji tepih ili otirac i perem ga do iznemoglosti. Kad se cetka potrosi, tepih stanji i ruke klonu, a sva prljavstina, ona prava kao i imaginarna otece sa vodom u slivnik, ja napokon dosegnem nirvanu!






Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
15/09/2011 18:18