beats by dre cheap

Kako se "mlati" u Koreji

Prije par noći letim za Seul. Let je ružan, traje pet sati, nije ni za spavati ni za sjediti, a izgubis noć. Tako letim svaka 2-3 mjeseca, tako da unaprijed znam da će me u zoru  izbaciti na aerodromu, svu sivu u licu, crvenih ociju,  izgužvanu kao da me je čitavu noć žvakalo neko čudovište .
 Let je krcat, sjedišta napravljena tako da ti presijeku dotok krvi u noge, ispupčenje u naslonu je odlucilo da kičma ne treba biti ravna, a koljena shvataju da su viška i pokušavaju pobjeći svako na svoju stranu, gdje se sureću sa drugim odbačenim koljenima.  U mojoj blizoj okolini putuje desetak beba. Bebe, ko bebe, plaču u horu, ne vole suh zrak, brujanje motora ni pritisak u usima.
Mlade koreanske majke pokušavaju ih smiriti, no za razliku od nasih majki, one im ne tepaju, ne miluju niti ih ljuljaju, već blago udaraju po nogicama i stražnjici.

To je vjerovatno objašnjenje zasto se Koreanci smatraju čeličnim ljudima. Oni nikad nisu umorni, nikad bolesni, nikad im nije hladno, ili to barem nikad ne priznaju. Prošle zime smo stajali pola sata u vrtu, na minus 20, da se slikamo. Na slice ja se jedva razaznajem, umotana u kaput i šal, modrih usana sa paćeničkim izrazom lica, dok su oni nasmijani iako na sebi imaju samo košulje.
Dakle u tom grmu leži zmaj, ja sam bila previše mažena, dok su njih "mlatili" i čeličili.

Obogaćena tim saznanjem, napokan sam nabavila koreansku drvenu mlatilicu za opuštanje mišića. To je drvena palica, prosječena pri vrhu, kojom se fino udara po ledjima da se mišici "restresu". Sad se svesrdno mlatim da malo ispeglam kičmu, do idućeg leta za Koreju. Nikad nije kasno da se čovjek očeliči

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
08/10/2011 13:36