beats by dre cheap

Povratak u Vijetnam

Prije par noci, moj dobar prijatelj Amerikanac, vijetnamskog porijekla, uzbudjeno mi kaze da se napokon sjetio, da su mu napokon iskrsnule slike iz djetinstva koje je uzalud trazio godinama…

On je rodjen ovdje, na samom pocetkom 70-ih, u ciku rata, u zemlji koja se jos tada zvala Juzni Vijetnam. Porijeklom iz ugledne i obrazovane porodice, njegov otac je radio za Amerikance. April 1975, pad ili zavisno od tacke gledista, oslobadjanje Sajgona, su docekali u americkoj ambasadi. Sjeverni Vijetnamci, komunisti, su osvajali ulicu po ulicu. Amerikanci su se panicno povlacili, a Vijetnamci koji su znali da im se lose pise jer ce biti kaznjeni kao izdajnici, su sa svih strana pokusavali da udju u ambasadu i uhvate zadnje helikoptere koji su bili jedini spas. Njegovom ocu, zaduzenom za logistiku, je receno da mora ostati, no da moze evakuisati zenu i djecu. Otac je odbio da se porodica rastavi i donio odluku da svi ostanu.

 

Moj prijatelj se sjetio bas tog trenutka,  buke helikoptera sa obliznjih zgrada, panike ljudi koji su znali da nema mjesta za sve. Americki vojnik koji u njegovom maglovitom sjecanju cetverogodisnjaka, izgleda kao div, drzi ga u naruciju, i kako on place, pokriva dekom preko glave. I tu nastaje mrak. Nicega se vise ne sjeca, ni vremena koje su poslije proveli u gardu u planini koji je i za vrijeme i poslije rata bio neutralna zona, ni odlaska porodice za Ameriku par godina kasnije... Njegova prva sjecanja su vezana za gradic u sredistu Amerike gdje ga tetak amerikanac uci da igra bejzbol.

 

Postao je pravi Amerikanac, jer su roditelji tako zeljeli, zaboravio je i jezik i sve sto je bilo vezano za ovu zemlju. Roditelji su sahranjeni u Americi, njegovi braca i sestre zive svoj americki san, i jedino je on prije 2 godine prihvatio posao u mojoj firmi i vratio se u Vijetnam. Postepeno pocinje da govori jezik, i posusava da pronadje mirise, zvuke, bilo sta sto bi mu vratilo te zaboravljene godine. Za sada je to samo slika tog vojnika koji je bio spreman da ga spasi, ali se nada da je to samo pocetak.

 

Moja prva sjecanja, sa neke dvije i po godine, su vezana za ljetovanje u jednom bungalovu na moru, sjecam se rasporeda namjestaja u sobi, plavicastog korva, vrelog kamenja, toplog narucija. Moje sjecanja iz djetinstva su nesto najvrijednije sto imam, ona su moje utociste i iz njih crpim svoju snagu kad stvari krenu nizbrdo. Bilo bi strasno kad bi mi to neko oduzeo…

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
21/04/2012 07:55