beats by dre cheap

Udaje se ChoCho-san

U vozu koji juri kroz Japan, sjednim pored kolegice Japanke; ja lijeno kucam po tastaturi kompjutera, dok ona prelistava neki zenski casopis. U jednom trenutku se zaustavi na stranici sa koje se veselo osmjehuje mlada djevojka u vjencanici, i uzdahne – “kako je ovo lijepo…”. Ne znam koliko je mojoj kolegici godina, sigurno je starija od 35 i mladja od 55, no u svakom slucaju sanse da jednog dana ona obuce bijelu vjencanicu, su ravne sansi da ja tecno progovorim vijetnamski jezik.

 

Kao mnostvo Japanskih zena, ona je odlucila da se ne uda. Govori tecno engleski i francuski, putovala je po svjetu, radi i moze sebi priustiti zadnji model Louis Vuitton tasne i ljetovanje na Baliju. Da se udala sa 25 godina po propisima, bila bi domacica, brinula se o svekru i svekrvi i provodila dane cekajuci da joj se muz vrati u kasne nocne sate iz nekog karaoke bara. Ne zali ona za takvim zivotom, sto se da razumjeti, moja kolegica-san, zali samo sto nije imala priliku da obuce bijelu haljinu i bude princeza na  jedan dan.

 

Vjencanja se organizuju mjesecima unaprijed. Postoje agencije koje iznajmljuju goste. U Japanu najvece proklestvo je biti usamljen, tako da se ne bi obrukali pred svjetom, morate imati sto vise ljudi na vjencanju. Jeftinija varijanta, iznajmiti ljude koji ce samo sjediti i smjeskati se na svadbi, ali ako hocete da neko od njih igra ulogu najboljeg prijatelja iz djetinstva, sefa ili profesora koji se odrzati prigodan govor kako ste vi uspjesan i produktivan clan drustva, morate malo bolje istresti novcanik. Dobro ce te platiti i fotografije u tradicionalnoj nosnji i armiju asistenata koji ce vas sminkati i presvalaciti. Svakog vikenda u parkovima Tokija, mogu se vidjeti mladenci koji se smjeskaju pred fotografima. Ja im se divim, jer ne znam da li bi se smjeskala satima da imam veo od 5 kila na glavi dok se klatim na drvenim nanulama.

 

Kad bolje razmislim, nije mi jasno zasto Japanke uopste ceznu za svadbom. Izmedju laznih gostiju i mrcvarenja sa fotografima, meni to vise lici na pacenje nego na najljepsi dan u zivotu. Ja bih se radije prijavila da radim za te agencije koje iznajmljuju goste. Najbolje zanimanje u Japanu, biti veseli svat.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
08/07/2012 06:50