beats by dre cheap

Tri šešira

Vec neko vrijeme nosim ogrlicu sa tri mala vijetnamska sesira. Taj privjesak, ti sesiri, predstavljaju Vijetnam onakav kakvog ga ja dozivljavam. Na prvi pogled krut, ostar, bodljikav, ali opet sav u oblinama, njezno prislonjen na kozu, da cini ti se da je postao dio tebe.

Proculo se po Vijetnamu i okolini da bih uskoro trebala napustiti ove krajeve i vratiti se nakon svih ovih godina tamo odakle sam i dosla. Oni naivniji odmah pitaju kad cu se vratiti ovdje, je li odmah nakon Kineske Nove Godine, ili na ljeto, pitaju me moram li ici, a onda tuzno zakljucuju da ja ipak pripadam "njima" -  tim nepoznatim ljudima u Parizu, koji eto imaju pravo da me uzmu nazad kad to pozele. Pokusavam da im objasnim da je moj odlazak nakon ovoliko vremena normalan, da svaka promjena nosi nesto dobro, da ja volim i njih, kao i moj stari kontinent, ali da se ne mogu prepoloviti, no to nista ne vrijedi. Tuzno vrte glavom i zakljucuju da to mora biti tako jer je ovo godina zmaja koja nosi strasne promjene.

Zapocela sam oprostajni krug po gradovima i selima Azije. Oprastamo se uz jelo i pice, bez puno govora, samo sa cvrstim zagrljajem. Uvjek isti ceremonijal, bilo da se oprastam od sitnih Vijetnamki koje su za 2 glave manje od mene, ili od svjetskih gorostasa, koji su se kao i ja obreli nekim cudom ovdje : dugi zagrljaj i rijec "hvala" koju oboje beskonacno ponavljamo. Zahvaljujemo se jedni drugima na bezuslovnoj podrsci u teski trenucima kao i na ljiepim momentima koje smo provodili zajedno. Vjerovato se covjek brze i jace veze kad je daleko od svega poznatog. Ja sam bila podrska, ona koje je znala i da pogura i da brani, a i da udari koju cusku kad je to neophodno, uvjek pravedno, materinski. Oni su nisu odustajali i kad je znalo biti guravo i na poslu i privatno, kad su im prijetili, kad je situacija izgledala beznadezna.

Pokusavam da ta oprastanja prodju bez suza, jer na kraju krajeva, ja sam ta koja je trazila i da dodje i da se se vrati. Ne, ne placem ni kad se zagrlimo, ni kad mi jedna teta krisom gurne u tasnu par ukrasnih stapica da je se sjetim tamo daleko. Samo grcevito stezem svoj srebreni privjesak, pritiscem svoja 3 sesira sve dok na prsima ne ostanu utisuta tri mala ruzicata kruga.

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
19/12/2012 16:14