beats by dre cheap

Osam mjeseci

Osam dugih mjeseci mi je trebalo da prestanem :

1. govoriti « kod NAS u Vijetnamu » i « MI u Aziji”

2. traziti stapice u restoranima i kafanama, jer ko je vidio da se kikiriki iz zdjelice jede prstima!?

3. komunicirati polako i isaretom u prodavnici da bi me razumjeli. (« ono, daj jedan.. ne ne, ono.. »)

4. kupovati knjige, cokolade, prasak za pecivo i sampone na kilo, racunajuci koliko toga mogu nagurati u jedan kofer

5. prelaziti ulicu bez obzira na semafore i pjesacke prelaze, ocekujuci da me auta zaobidju (izgleda da neko cuva budale i povratnike iz Azije, jos sam u jednom komadu)

 

Osam mjeseci mi je trebalo da :

1. savijem novo gnijezno na obroncima Montmartra, na jedinom pariskom brdu, onoj mojoj mahali, valjda sto me podsjeca na Logavinu ulicu kad se zadisem penjuci se natovarena kesama ( one knjige, cokolade, samponi, da ne zafali…)

2. shvatim da se na koncert, u muzej, na izlozbu moze otici setnjom, neplanirano, a ne avionom rezevrisanom 3 mjeseca unaprijed.

3. prihvatim da su kaput, sal, rukavice i carape neophodan dio gardarobe, barem nekih 9 mjeseci u godini. Iskoristila sam taj novi imidz da napravim i neke radikalnije  promjen. Jos se iznenadim kad vidim jednu zenu tamne kratke kose koja mi se smjeska iz ogledala

4. se vratim na svoj blog, kojem bi trebalo promijeniti ime (vase ideje su dobrodosle)

5. skupim par prica i anegdota o Parizu

Sad se mogu vratiti u Aziju... ali kao turista

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
17/09/2013 21:14