beats by dre cheap

Put vrhova (Argentina - Cile) Andi

Jos malo, jos malo, jos jedna okuka, prevoj i eto nas!

4200 metare nadmorske visine. Vodic nas upozorava da se ne naprezemo jer je kisik rijedak. E, taman sam htjela napraviti koji sklek... ovakva jadna, jedva disem, dusa mi izasla na nos i pitam se koji me ja vrag tjerao da se pentram po ovim vrletima. Nalazimo se na granici izmedju Argentine i Cilea; oko nas sama pustos i krs. Oko tih nekoliko kvadratnih kilometara golog kamena, za koji su se ove dvije zemlje godinama prepirale, cak se i neki oruzani sukobi spominju... Na vrh mi jezika da pitam zato bi se iko normalan otimao oko ovih brda, pa makar to bila i najljepsa pustahija pastelnih boja koju sam ikad vidjela. No, ubrzo se sjetim da i ja poticem sa brdovitog Balkana gdje se za svaki kamencic, vlas trave u zednjih 500 godina vodili krvavi ratovi, pa mudro usutim.

Sve u svemu, izgleda da se pojavio neko pametan pocetkom 20. vijeka, i natjerao one birokrate koji nikad nisi Anda ni vidjeli, a kamoli se peli po njegovim gudurama, da potpisu primirje - i to odlucili da to obiljeze spomenikom. Izgradise kip Krista Milostivog, ko biva sin boziji i treba nebu pod oblake u tu nedodjiju, potrudise se, izlise kip od 7 metara i tezak par tona i dovukose ga bas tu. Pitam kako su ga donijeli? Fino, vozom dokle je voz isao, a ona na magarcima. Siroti magarci... ni krivi ni duzni, a na nijova ledja palo da donesu mir izmedju dvije drzave... E jadni magarci, oni uvjek nastradaju za tudje gluposti...

(Post posvecen knjizi "Mazge" - lektiri iz mojih skolskih dana)

 

Good morning Vietnam
http://auboutdelanuit.blogger.ba
12/06/2007 23:53